PODGORICA - Crnogorci i Srbi u Crnoj Gori, po svemu sudeći, još se nisu međusobno trajno statistički odmjerili, jer je njihov brojčani odnos, u posljednjih šest decenija, "šetao" od 90 odsto, u korist Crnogoraca, do oko 45 odsto, koliko ih ima, prema popisu stanovništva, obavljenom u prvoj polovini aprila ove godine.
Stručnjaci smatraju da ni najnoviji popisni crnogorsko-srpski "odnos snaga", 44,98 odsto Crnogoraca i 28, 73 odsto Srba, nije konačan.
Istoričar Šerbo Rastoder, koji važi za odličnog poznavaoca istorijskog aspekta nacionalno-identitetskih pitanja u Crnoj Gori, tvrdi da će se odnos Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori svesti na nivo iz 1991, kada je Crnogoraca bilo 61, 86 odsto, a Srba 9, 34 odsto.
I po mnogim drugim uvjerenjima, to je "prava mjera" Crnogoraca i Srba, koji se, u nacionalno-identitetskom smislu, još nisu potpuno jasno i definitivno razdvojili. Ta činjenica je u nekim medijima propraćena tvrdnjom da su Crnogorci i Srbi još u "identitetskom zagrljaju".
O tome, u neku ruku, govore i podaci sa ovogodišnjeg popisa, na kome se po oko dvije hiljade građana Crne Gore izjasnilo kao "Srbi-Crnogorci", odnosno, "Crnogorci-Srbi".
Da Crnogorci i Srbi u Crnoj Gori još nisu nacionalno-identitetski jasno međusobno definisani, posebno govori pitanje jezika koji navode kao maternji.
Na aprilskom popisu, 42,88 odsto građana je navelo da govore srpskim, a 36,97 odsto crnogorskim jezikom. Oko devet odsto Crnogoraca, dakle, nije kao maternji navelo crnogorski jezik.
Vjeroispovijest je, takođe, jedno od identitetskih pitanja koje "zbunjuje" Crnogorce. Statističari nisu saopštili, na primjer, podatak koliko se građana izjasnilo za pripadnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, iako je to pitanje vrlo prisutno u političkoj, pa i široj javnosti.
Istoričari i drugi analitičari ocjenjuju da je crnogorski identitet "problematizovan" zbog same istorije, odnosno, zbog činjenice zanemarivanja te dimenzije nacionalne samosvijesti.
Socijalni psiholozi razloge nalaze i u "genetskoj potrebi" Crnogoraca da se priklanjaju većim narodima i kulturama, o čemu svjedoči čvrstina veza sa Slovenima, a posebno sa Rusima.
Prema tumačenjima stručnjaka, građani Crne Gore još ne smatraju da je ime jezika kojim govore važno za njihov nacionalni identitet. Na popisu je, prema objašnjenjima, na primjer, bilo i Bošnjaka u Crnoj Gori koji su kao maternji naveli crnogorski ili srpski jezik.
Statistički, nije zanemarljiv ni broj onih koji su se izjasnili za "srpsko-hrvatski jezik".
Identitetsku "nedovršenost" Crnogoraca , koje je istoričar Živko Andrijasević krstio kao "naciju sa greškom", pokazuju gotovo svi popisi stanovništva nakon Drugog svjetskog rata.
Crnogoraca je najviše bilo na popisu 1948. - blizu 91 odsto. To se objašnjava još svežim pobjedničkim kontekstom, ideološko-političkim prilikama, ali i činjenicom da je, makar i s ograničenim suverenitetom, državnost Crne Gore bila ponovo obnovljena, nakon što je u monarhističkoj Jugoslaviji bila utopljena u kraljevinu sa troimenim narodom.
Crnogorci su tada prvi put dobili priliku da se, nakon 1918. godine, izjasne po svom nacionalnom imenu.
Pobjedi Narodno-oslobodilacke borbe u Jugoslaviji, Crnogorci su, nema sumnje, dali mnogo veći doprinos nego što je njihovo "brojno stanje".
Oni su, čak, činili većinu u komandnom sastavu tadašnje Jugoslovenske armije, a bili su vrlo zastupljeni i u ukupnoj kadrovskoj strukturi tadašnje vlasti.
Uz uticaj drugih faktora, u neposredno poslijeratno vrijeme nacionalni ponos Crnogoraca bio je na vrhuncu, pa je i razumljivo što se gotovo svo stanovništvo na prvom popisu tako i izjasnilo.
Na popisu 1948. godine, Srba je bilo samo 1, 78 odsto, najmanje od svih poslijeratnih popisa.
Kako je vrijeme pobjedničke euforije prolazilo, a mijenjale se i druge okolnosti, počeo je da opada i broj Crnogoraca. Već na popisu 1953. godine bilo ih je 86,5 odsto, a Srba 3,3 odsto.
Popis 1961. pokazao je dalju tendenciju pada Crnogoraca, a uspona Srba. U Crnoj Gori te godine živjelo je oko 62 odsto Crnogoraca, a oko tri odsto Srba.
Srbi osjetno "skaču" na popisu 1971. godine, kada ih je, na popisu, registrovano blizu osam odsto. Crnogoraca je bilo oko 67 odsto. Na popisu 1981. registrovano je oko 68 odsto Crnogoraca i nešto preko tri odsto Srba. Ove manje oscilacije, kako se vjeruje, posljedica su statističkog uspona Jugoslovena.
Na popisu 1991. godine Srbi su izbili na treće mjesto u strukturi populacije u Crnoj Gori, kada ih je bilo 9, 29 odsto. A Crnogoraca oko 62 odsto.
Slom bivše Jugoslavije i krah komunističke ideologije, međunacionalni ratovi i nove ideološko-političke i nacionalne "postavke" na prostoru bivše zajedničke domovine, doveli su do statističkog preokreta u crnogorsko-srpskom odnosu u nacionalno-demografskoj strukturi Crne Gore.
Stoga je na popisu 2003. broj Crnogoraca drastično pao - na nešto preko 43 odsto, dok su se Srbi "popeli" na čitavih 32 odsto. Ovogodišnji popis već je "poremetio" i tu relaciju. A upućeni kazu da se na tome neće završiti.