BEOGRAD- Šesnaest godina nisam saznala šta se dogodilo sa mojom majkom i sestrom. Slušala sam razne priče, neki su tvrdili da su živi, drugi da su ubijeni, ali do juče nisam bila sigurna ni u šta, priča za „Blic” Milka Jelić, sestra Zorke Marić, jedne od strijeljanih 1995. u zločinu u Dvoru na Uni kada je u tamošnjoj školi ubijeno devet srpskih civila, mahom starih i s invaliditetom.
O ovom zločinu zna se vrlo malo, a u javnost je plasirala danska BT televizija, želeći da utvrdi odgovornost danskih vojnika, pripadnika Ujedinjenih nacija, koji su iz neposredne blizine samo posmatrali kako 12 muškaraca u uniformama automatskim puškama i ručnim granatama likvidira bespomoćne civile.
Prema podacima iz povjerljivih dokumenata Ujedinjenih nacija, a koji su nastali svjedočenjem Jana Velendorfa, danskog vojnika i očevica ovog događaja, žrtve su bili nemoćni ljudi u invalidskim kolicima, s amputiranim nogama ili koji su se kretali uz pomoć štapova.
Zorka Marić, tada četrdesetjednogodišnja Srpkinja iz Brezevog polja, bila je jedna od žrtava čije je tijelo pronađeno u invalidskim kolicima sa teškim povredama leđa i grudi. Njene sestre i brat pobjegli su iz Hrvatske prije početka „Oluje”.
– Bilo nas je petoro – četiri sestre i brat. Zorka je bila invalid od detinjstva jer je kao mala pala sa drveta, zbog čega je morala da bude u invalidskim kolicima. Ona je zajedno sa našom majkom, koja je pretrpela moždani udar, bila smeštena u Domu za stare i nemoćne u Petrinji – prisjeća se Milka perioda prije ratova u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Kada su se rasplamsala ratna dešavanja ne teritoriji Hrvatske, Milka je sa dvoje djece u naručju došla u Srbiju, što su isto učinili i njen brat i dvije sestre. Međutim, majka i Zorka ostale su u Petrinji.
– Kada se ukazala prilika za evakuaciju, nismo imali vremena da mnogo razmišljamo. Stigla sam samo da ponesem jednu torbu sa dečjim stvarima. Ni ja, niti neko od mojih nije mogao da ode u Petrinju po majku i sestru. Sve što sam tada znala bilo je da su njih dve zajedno sa drugim pacijentima pre početka „Oluje” prebačene u Dvor na Uni. Međutim, kada sam stigla u Srbiju, izgubila sam svaki kontakt s njima – kaže Milka, koja se nakon što je našla smještaj u Srbiji obratila Crvenom krstu da joj pomognu da pronađe sestru.
Vezane vijesti:
Hrvatski veterani: Mi ubijali srpske invalide u Dvoru? Sram vas bilo Danci
Policija sprovodi istragu o zločinu u Dvoru na Uni