DRAGAŠ Đurđevdan, koji slave pripadnici većine zajednica u prizrenskom regionu, posebno se obilježava u Gori, dijelu opštine Dragaš, na tromeđi sa Makedonijom, Albanijom i Kosovom.
Žitelji 18 goranskih sela, koji uglavnom rade kao ugostitelji, odnosno poslastičari na prostoru bivše Jugoslavije i u Evropi, dolaze za ovaj dan kući. Da se sretnu sa svojima i provesele, da im djeca ne zaborave korijene, a mladi da upoznaju buduće životne saputnike.
Đurđevdan se u Gori slavi više dana i svaki dan u nekom drugom selu. Momci se oblače u žensku nošnju i organizuje se prava pozorišna predstava, najčešće imitacija svadbenih ceremonija.
Običaj potiče još iz turskih vremena. Pošto su Turci u vojsku uzimali mušku djecu, seljani su se dosjetili pa kada muško dijete poodraste, odijevali bi ga u žensku nošnju i tako dok mu ne prođe vrijeme za uniformu.
Običaj je ostao, pa se i danas uz Đurđevdan obilježava i Džambala.
U selu Vranište okupilo se u nedjelju, na Đurđevdan, više hiljada mahom mladih. Djevojke obukle tradicionalnu svečanu nošnju, a kada se zasviralo u zurle i gočeve, zaigralo se oro. Fejzo Kamberi, prije rata dugogodišnji novinar, kaže da je za žitelje Gore Đurđevdan dan ljubavi, cvijeća, prijateljstva i pomirenja. To je dan kada se najveći broj djevojaka i momaka zaljubi i kasnije vjenča. Arun Bera je sa familijom došao iz jednog od devet goranskih sela u Albaniji i kaže da je ovdje mnogo naprednije, ali da su počeli da se gube tradicionalni običaji koje oni u Albaniji još upražnjavaju.
`Kod nas zurle i gočevi sviraju neprestano, a ovdje dva-tri sata i gotovo`, kaže Bera.
Bajram Rašiti je specijalno za ovaj dan došao iz Novog Sada. `Ostanemo ovdje nekoliko dana i vraćamo se natrag. Ovdje se danas okupilo mnogo naroda, ali će oni za desetak dana otići odavde. U julu i avgustu se vraćaju da naprave svadbe, a na jesen se na prste mogu izbrojati oni koji ovdje ostanu.`
Starina Muhamed Abdi je sa suprugom došao, kako kaže, na teferič.
`Lijepo nam je, družimo se. Ja sam optimista i mislim da je sada bolje nego što je bilo ranije. Bolje su komunikacije i više se okupi naroda. Dugo sam kao poslastičar živio i radio u Novom Sadu, a sada kao penzioner živim u Prizrenu`. Mirsada Abdula živi u Beogradu. Specijalno za ovaj dan došla je u svoj kraj. `Ovdje je super i osjećam se veoma lijepo`, kaže.
Alma Kamberi, koja živi u Sarajevu, još je određenija: `Lijepo je ovdje doći poslije godinu dana. Veoma mi se sviđa, ima puno naših momaka i mislim da je bolje da se udam ovdje za nekoga nego negdje tamo.`