Ante Marković, nekadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, preminuo je u 87. godini.
On je na mjesto predsjednika predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske izabran 1986. Bio je jedan od najpopularnijih jugoslavenskih političara
Marković je rođen 25. novembra 1924. godine. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu.
Na mjesto predsjednika predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske izabran je 1986. godine. Dužnost je obavljao do 1988. nakon čega ga je zamijenio Ivo Latin.
Bio je jedan od najpopularnijih jugoslavenskih političara. Smanjio je vanjski dug zemlje za 10 milijardi dolara.
Ante Marković prvi je savezni premijer bivše Jugoslavije koji je dinar učinio konvertibilnom valutom. Marković je u kratkom roku radikalnim mjerama, osmišljenim uz pomoć američkog makroekonomista Džefrija Saksa, smanjio vanjski dug zemlje sa 21 na 11,5 milijardi dolara i omogućio otvaranje 60.000 firmi. Firmu "Končar" je, kao direktor, preuzeo sa 2500 radnika, a iz njega otišao kad je u njemu radilo 25.000 radnika.
Za vrijeme svog mandata na čelu Saveznog Izvršnog Vijeća uspio je stabilizovati dinar, smanjiti inflaciju, a a započeo je i privatizaciju dodjelom dionica preduzeća radnicima.
Ovaj period će ostati upamćen kao posljednji period optimizma i nade u SFRJ.
Biografija
Ante Marković je rođen 25.novembra 1924. U Konjicu, u Bosni i Hercegovini. Bio je posljednji predsjednik Saveznog izvršnog veća SFRJ.
Godine 1986. imenovan je za Predsjednika predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Na toj dužnosti ostao je do 1988. godine kada ga je zamijenio Ivo Latin. Predsjednikom SIV imenovan je marta 1989. godine nakon ostavke Branka Mikulića.
Krajem 1989. pokrenuo je ambiciozan program ekonomskih reformi, do tada neviđenih u SFRJ, koje su uključivale i stabilizaciju dinara, kao i privatizaciju putem dodjele akcija radnicima. Rezultat je bio zaustavljanje inflacije, koja je tokom osamdesetih uzela maha, kao i brzo i značajno, premda kratko povećanje životnog standard. Markovića je to učinilo jednim od najpopularnijih političara u jugoslovenskoj istoriji.
Svoju popularnost dugovao je i imidžu novog, modernog političara zapadnog stila. Takođe je održao popularnost tako što je ostajao po strani sve većih sukoba unutar Saveza komunista Jugoslavije i što je pokušavao da posreduje u sukobima između pojedinih jugoslovenskih republika.
Jula 1990. godine osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije, političku partiju koja je podržavala njegove ekonomske reforme i zalagala se za evolutivnu reformu cjelokupnog društvenog i državnog uređenja SFRJ.
Ovaj Markovićev program reformi, međutim, ubrzo je sabotirala vlada Slobodana Miloševića, a savezna vlada bila je dodatno oslabljena separatističkim pokretima u Sloveniji i Hrvatskoj.
Tokom posljednjih mjeseci svog mandata Marković je pokušavao da pronađe kompromis između ove dvije republike s jedne strane, i Srbije i Crne Gore, s druge, koje su tražile da Jugoslavija opstane kao snažna federacija. Međutim, njegovi napori nisu urodili plodom.
Marković je ostao na dužnosti i poslije izbijanja rata, premda je već ranije izgubio kontrolu nad JNA i nad svim drugim polugama vlasti.
Dana 20. decembra 1991. na konferenciji za štampu, Ante Maković je”vratio mandat” građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podnijeti ostavku.
Nakon toga nestao je iz javnog života jugoslovenskih država i posvetio se poslovnoj karijeri.
Godine 2003. nastupio je kao svjedok optužbe na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškum tribunalom, nakon čega je dao intervju zagrebačkom nedjeljniku Gobus, gdje je izjavio kako su mu i Tuđman i Milošević potvrdili da su se marta 1991. godine u Karađorđevu dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine.