BEOGRAD - Đinđiću zameram dve stvari. Prvo što je verovao mangupima oko sebe. A drugo - nije se čuvao! Samo da je bio obazriviji, danas bi ga živog slavili kao vođu moderne Srbije. Ovako, oplakujem ga mrtvog, a zajedno s njim sahranjena je i lepa budućnost ove zemlje.
Ovim riječima uspomenu na pokojnog Đinđića evocira Dragutin Aćimović (88), Zlatiborac, ugledni domaćin iz sela Kriva Reka, starina koji se prvi u ovom kraju osmjelio da u svojoj kući ugosti pokojnog premijera Srbije.
Jesen je bila prije 17 godina, kada je Zoran Đinđić naišao zlatiborskim selima, te narodu po sokacima pričao da zna kako se beznađe pobjeđuje. Tražile su čajetinske demokrate ko bi od imućnijih seljaka mogao u svoj dom da primi predsjednika Demokratske stranke.
Ali slaba im je vajda bila. I oni koji su Zorana voljeli i vjerovali mu nisu imali hrabrosti da ga u svoj dom pozovu. Sve tako dok Đinđić i njegova svita u toj zlatiborskoj šetnji nisu pristigli u Krivu Reku.
- U to vreme mi, Aćimovići, gradili smo fabriku stočne hrane. Odjednom, pojavi se kolona automobila i stade na putu pored nas. Iz jednih kola izađe Đinđić, uljudno upita za zdravlje, pozdravi se sa svima i započe priču o svim jadima na koje smo bili kivni. Šapnuše mi tada iz njegove pratnje da narod ne sme tog čoveka u dvorište da uvede, da se ljudi plaše posledica - priča o događaju iz 1994. Dragutin Aćimović.
Kraj vatre na gradilištu, gdje je Đinđić razgovarao s narodom, Dragutin je stisnuo pesnicu i naredio sinovima da ga odvedu u kuću.
- Rekao sam: „Makar nas hapsili Miloševići, taman hleba nemali da jedemo, Zoran Đinđić će večeras biti moj gost, i to hoću svi da čuju“ - pričao nam je deda Dragutin.
Đinđić je u domu Aćimovića večerao, obišao štalu i imanje, slušao probleme seljaka i narodskim jezikom pričao kako i za te boljke postoje rješenja.
Od tada Dragutin ga više nikada uživo nije vidio.
- Da sam bio mlađi i vitalniji, nema šanse da bi 5. oktobar prošao bez mene. Toliko sam verovao Đinđiću.
Da je Đinđić ostao živ, uvjeren je Dragutin, Srbija bi danas bila u redu modernih država.
- Nije se ovoj nesrećnoj zemlji dalo. Dogodio se taj 12. mart 2003. Gledao sam kako premijera streljaju na pragu zgrade Vlade. Tog tužnog dana sam izustio ono što sam tajio u sebi: „Zoran je bio okružen ljudima koji mu nisu želeli dobro“.
Politički nepodoban
„Tih dana, kada nam je Zoran u kuću dolazio, svojski smo zapeli da završimo fabriku stočne hrane. Država je, čini mi se, davala 30 odsto popusta za svako ulaganje u poljoprivredu. Ali kad se razglasilo da je Đinđić bio moj gost, dobio sam jasnu poruku - za tebe nema nikakvog popusta, ti si politički nepodoban“, sjeća se Dragutin.