ZAGREB - Dora Bilić, hrvatska državljanka koja je prije sedam godina zajedno sa svojim suprugom Senadom Avdićem otišla u Siriju i pridružila se teroristima Islamske države živa je i nalazi se u jednom od kampova za žene pod kontrolom Kurda u području sirijsko-iračke granice, piše "Jutarnji list" pozivajući se na neimenovane izvore iz hrvatskih bezbjednosnih služni.
Za sada nije poznato da li se nalazi na teritoriju Sirije ili Iraka. Prema istom izvoru, ona svakako želi da izađe iz tog kampa, ali nije poznato da li želi da se vrati u Hrvatsku.
Druga hrvatska državljanka, Irena Horak koja se 2010. priključila islamskoj terorističkoj organizaciji Al Kaidi, živa je i sa djecom se nalazi u Jemenu na području koje i dalje kontrolišu ostaci te terorističke organizacije, piše list pozivajući se na iste izvore.
Prema dostupnim informacijama Irena Horak, koja je bila udata za jednog od vođa Al Kaide, klerika Anvara Al Avlakia u potpunosti je posvećena životu među radikalnim islamistima i nema naznaka da želi da se vrati u Hrvatsku.
Povezana vijest:
Jedini pripadnik ID iz Hrvatske je žena?
Prema posljednjem zvaničnom izvještaju Sigurnosno obavještajne agencije Hrvatske, sedmoro hrvatskih državljana proteklih godina boravilo je na područjima pod kontrolom terorističke organizacije Islamska država od kojih samo jedna osoba ima isključivo hrvatsko državljanstvo. Riječ o Dori Bilić. Irena Horak je u redovima Al Kaide i ne spada u tu grupu.
Ostale osobe u redovima Islamske države imaju dvojno državljanstvu i nisu živjele u Hrvatskoj. Prema dostupnim informacijama uglavnom je riječ o ženama koje su otišle u Siriju i Irak kao podrška svojim muževima džihadistima. Neke od njih su tamo rodile djecu.
Nakon što su porazili snage Islamske države graničnom području Sirije i Iraka, Kurdi su osnovali više kampova u koje su smjestili mnoštvo žena i djece zajedno s dijelom boraca ove terorističke grupe.
Riječ o ženama džihadista koje su se same predale, a u javnosti su prozvane džihadističkim udovicama. U javnosti je najpoznatiji Roj kamp u kojem je, prema dostupnim podacima, oko 1.000 žena i 2.000 djece.
Brojne žene u kampovima nastoje da sakriju pravi identitet, jer se boje krivičnog progona, pa se predstavljaju lažnim imenima i nacionalnostima, ali prema dostupnim podacima u kampovima je više stotina žena iz Velike Britanije, Francuske, Belgije, Holandije, Kanade, i drugih evropskih država.