Ogromne količine francuskih vina i irskog maslaca idu preko Atlantika jer se američki kupci boje da će poskupjeti zbog carina.
Rast izvoza iz EU u SAD nije prva tema u Minhenu na Bezbjednosnoj konferenciji, ali se nesumnjivo pominje u kuloarima. Evropska komisija je saopštila da su carine „korak u pogrešnom smjeru“.
Isti dan kad je Donald Tramp rekao da će EU imati mjesto za pregovaračkim stolom, najavio je recipročne carine koje bi na snagu mogle stupiti početkom aprila. PDV je tačka prijepora – američki predsjednik ne razumije taj namet.
Kada je riječ o ukrajinskoj krizi, treba se držati naslova poznate američke humorističke serije „Obuzdajte entuzijazam“ (Curb Your Enthusiasm). Volodimir Zelenski, predsjednik Ukrajine, nema alternativu i toga je svjestan, pa je odmah poručio da je spreman prihvatiti sve.
„Spremni smo za razgovore sa SAD-om, saveznicima – a nakon što dogovorimo stav, razgovaraćemo s Rusima“, rekao je. Dinamiku, svjestan je, određuje Tramp.
Američkoj strani predali su nacrt sporazuma o korišćenju rijetkih metala. Žurba je velika.
Sjena 1938. godine nad Minhenom
Konferencija će vjerovatno ostati zasjenjena pitanjem rješavanja ukrajinske krize, pa će i odjek izjava učesnika biti ograničeniji nego prethodnih godina. Američki učesnici, što je važno, mogu samo ponavljati Trampove riječi. EU se grčevito bori da sačuva uticaj na pregovaračke procese s Rusijom, koja sjedi i čeka – najbolja taktika.
Američki potpredsjednik Dž. D. Vens iskoristiće priliku da kaže kako najveća prijetnja Evropi nisu Rusija i Kina, već unutrašnji problemi.
„Brine me prijetnja iznutra – povlačenje Evrope od nekih svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.“
Smeta mu, s pravom, poništavanje prvog kruga predsjedničkih izbora u Rumuniji, ali i pristup EU pitanju slobode govora, što vodi ka ograničavanju moći tehnoloških kompanija, prenosi Jutarnji.
Evropa, gotovo u šoku, gleda prema Minhenu i prisjeća se kraja septembra 1938. godine, kada je britanski premijer Artur Nevil Čemberlen mahao dokumentom za koji je tvrdio da donosi mir, nakon što je Hitleru, bez konsultacija s Pragom, dao dio Čehoslovačke – Sudete. Istorijske paralele uvijek treba imati na umu, ali ih treba tumačiti u skladu s promijenjenim okolnostima. Timoti Snajder, istoričar, upozorava da američki tim dolazi u Bavarsku bez poznavanja istorije. Međutim, i on zanemaruje da 1938. godine nije trajao rat, dok se sada rat u Ukrajini približava trećoj godišnjici.
Tada se SAD nije uplitao u evropsku politiku, dok sada pravi obrt i staje na stranu Rusije. Ukrajina, što se gotovo prešućuje, nema snage da učini više od grčevite odbrane – čak ni nastavak američke pomoći neće promijeniti tu realnost. Rusija iza sebe ima Kinu, dok EU vjerovatno gubi SAD. Prijetnje sankcijama i vojnom silom američkog potpredsjednika Vensa u slučaju da Moskva ne bude kooperativna nisu izazvale zabrinutost u Kremlju – zašto bi, kad će gotovo sigurno dobiti većinu onoga što želi? Ključni argument: Rusija je nuklearna sila.
Putin strpljivo čeka početak pregovora
U svjetlu Trampovog poziva na tripartitni sastanak s Vladimirom Putinom i kineskim predsjednikom Si Đinpingom o smanjenju naoružanja, Moskva može mirno čekati početak svih pregovora. Američki odbrambeni budžet i dalje je veći od ruskog i kineskog zajedno, pa smanjenje ide u prilog Moskvi i Pekingu, koji ionako ne objavljuju istinite podatke o svojim vojnim troškovima i planovima.
Iz Pekinga su odmah poručili da bi SAD trebalo da predvodi i smanji svoj, najveći odbrambeni budžet na svijetu, u skladu s politikom „America First“ – ne u značenju „prvo Amerika“, već „Amerika na prvom mjestu“.
Marija Zaharova, portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova, u petak je saopštila da na Konferenciji neće biti predstavnika Moskve. Ta izjava ne isključuje mogućnost tajne diplomatije, ali je jasno da će suštinski dogovor o rješenju ukrajinske krize donijeti Tramp i Putin na očekivanom – i vjerovatno skorom – sastanku. Sve što se dogovori izvan tog okvira može se promijeniti na samitu.
Putin je već u telefonskom razgovoru pokazao umijeće uvjeravanja Trampa da prihvati njegove argumente. Prema izvještajima Bloomberga, Kremlj priprema moćan pregovarački tim, u kojem bi trebalo da budu Jurij Ušakov, Putinov savjetnik za spoljnu politiku, i Sergej Nariškin, šef vanjske obavještajne agencije SVR. To su ljudi od najvećeg Putinovog povjerenja.
Njihova stručnost u pregovorima, obavještajnim i sličnim pitanjima nadmašuje onu u američkom timu, koji čine Vens, državni sekretar Marko Rubio, specijalni izaslanik za Bliski istok Stiv Vitkof i direktor CIA Džon Retklif. Moskva navodno sprema iznenađenje – Kiril Dmitrijev, rođen u Kijevu, finansijer obrazovan na Stenfordu i Harvardu, mogao bi otvoriti kolateralne kanale u pregovorima. On je već igrao ključnu ulogu u nedavnom oslobađanju Amerikanca Marka Fogela.
Američki ministar odbrane Pit Hegset poručuje iz Varšave – što Moskvi zvuči veoma povoljno – da izgled granica Ukrajine tek treba da se utvrdi. Zašto bi se onda Putin protivio američkim prijedlozima?
Putin zatvara krug započet 2007. godine
Iako neće biti na Konferenciji, ona bi mogla zatvoriti krug Putinove politike. Na istoj Konferenciji 2007. godine održao je govor kojim je trasirao imperijalnu politiku Rusije, protiveći se unipolarnom svijetu.
Danas je ostvario mnogo toga – povratio je kontrolu nad Gruzijom, anektirao dio Ukrajine, a vjerovatno je da će njegova donja pregovaračka granica biti cijeli Donbas i kopneni most do Krima. Nakon toga može čekati unutrašnji razvoj Ukrajine i eventualne potrese.
Osim toga, Putin se vraća na globalnu scenu na velika vrata – direktno pregovarajući s američkim predsjednikom, koji traži njegovo vraćanje u G8. To će mu dodatno ojačati ugled u krugovima ruske vlasti i javnosti.