Ex -Yu

Pratite nas na Google news

Ramuš Haradinaj po treći put u Hagu

Ramuš Haradinaj po treći put u Hagu
Foto: N.N. | Ramuš Haradinaj po treći put u Hagu
N.N.

​Jedan od ključnih komandanata Oslobodilačke vojske Kosova, Ramuš Haradinaj podnio je ostavku na mjesto premijera pošto će se, kako stoje stvari, po treći put suočiti sa optužbama za ratne zločine, ovoga puta pred Specijalnim sudom za zločine koje su počinili pripadnici OVK.

Haški tribinal ga je dva puta oslobodio optužbi za ratne zločine, zbog nedostatka dokaza.

Po drugi put u skoro 20 godina dugoj političkoj karijeri, Ramuš Haradinaj će premijersku fotelju zamijeniti klupom za optuženike. Haradinaj je podnio ostavku na mjesto premijer i marta 2005. kada je Haški tribunal protiv njega podigao optužnicu za ratne zločine.

"U Hag ne ide premijer, nego Ramuš Haradinaj", rekao je Haradinaj pošto je ponovo podnio ostavku na mjesto premijera. U Hag je pozvan svega dan pošto je austrijska policija na bečkom aerodromu nakratko zadržala njegovog mlađeg brata, Dauta, zbog potjernice koju su izdale srpske vlasti.

Životni put Ramuša Haradinaja

Ramuš Haradinaj je rođen 3. jula 1968. godine u selu Glođane, na zapadu Kosova. Kao dječak, kako je kasnije pričao, želio je da postane astronom, a ranu mladost proveo je poput većine svojih vršnjaka u godinama ispunjenim albanskim demonstracijama. Završio je srednju školu i 1989. godine odslužio tadašnju Jugoslovensku narodnu armiju. Ljeti je radio u Švajcarskoj, zimi boravio na Kosovu, gdje je 1991. optužen, ali i oslobođen, zbog navodnog učešća u demonstracijama.

Nakon suđenja otišao je u Švajcarsku, gdje se ubrzo pridružio Narodnom pokretu Kosova - organizaciji iz koje su u kasnijem slijedu događaja izrasle Oslobodilačka vojska Kosova i većina sadašnjih kosovskih političkih stranaka.

U Švajcarskoj je, kako je poslije govorio, vrijedno "radio i trenirao kung-fu", dok je osnovna znanja o vojnoj doktrini prikupljao od švajcarskih vojnika, ali i tokom nikada do kraja nerazjašnjenih "treninga u Francuskoj".

"Nikada nisam bio pripadnik Legije stranaca", rekao je u knjizi "Kazivanje o ratu i slobodi", izdatoj na Kosovu 1999. godine. Tokom putešestvija po Evropi upoznao je i prvu suprugu, Finkinju Joanu Karlson, koja u kasnijem slijedu događaja preuzimala ključnu ulogu u uspostavljanju kontakata sa zapadnim diplomatama, posebno Amerikancima.

Za razliku od ostalih lidera OVK, poput Hašima Tačija, Adema Jašarija, Azema Sulje, ali i Agima Čekua, Ramuš Haradinaj je do početka 1998. godine bio poprilično nepoznata ličnost na već prilično uzburkanoj kosovskoj pozornici.

Rat na Kosovu

Za Ramuša Haradinaja, sukobi na Kosovu počeli su, suštinski, još 1994. godine, kada je uz pomoć braće Ljuana i Škeljzena, organizovao ilegalan kanal za doturanje oružja grupi pobunjenika nazvanoj "Dukađin". Do sredine 1998. slovio je za lokalnog komandanta područja oko rodnog sela, ali je ubrzo zatim postavljen za komandanta zone OVK i na tom mjestu je dočekao kraj rata na Kosovu.

Zbog brutalnosti i povremenih uspeha u borbi protiv srpskih snaga bezbjednosti, Ramuš Haradinaj je već na početku rata stekao status ratnog heroja. Njegova grupa je vremenom rasla i bila uključena u niz akcija protiv srpske policije.

"Haradinaj je u ranoj fazi sukoba ispoljavao sve simptome ozbiljne paranoje. Svugdje je vidio srpske špijune, a u takvim osvetničkim akcijama ubijena su najmanje tri Albanca", tvrdile su zapadne diplomate neposredno poslije rata, navodeći i konkretan slučaj Suada Ćoraja iz Dečana, ubijenog juna 1999. godine.

"U septembru 1998. godine praktično smo izgubili rat protiv srpskih snaga bezbjednosti, ali je tadašnji američki izaslanik Ričard Holbruk uspio da isposluje prekid vatre i dolazak verifikacione misije, što nam je dalo dovoljno prostora da se pripremimo za prolećnu ofanzivu", rekao je Haradinaj u jednom intervjuu.

"Moram da istaknem da je dolazak verifikatora bio zaista neobično važan događaj za Kosovo. Nakon ofanzive srpskih snaga bezbjednosti u septembru 1998. godine, narod je polako počeo da gubi povjerenje u vojsku (OVK), mislili su da nismo u stanju da ispunimo zadatke, jer se nakon povremenih padova nismo uzdizali snažniji i spremniji, kako se očekivalo, već smo se suočavali sa teškoćama u transportu materijala i organizaciji uopšte", pričao je kasnije.

Tokom rata formirao je i specijalnu jedinicu "Crni orlovi", koja je u zapadnim krugovima slovila za najbolje opremljenu i obučenu snagu unutar OVK. Srpski izvori tu jedinicu povezuju sa ratnim zločinima, posebno sa likvidacijom srpskih civila kod Radonjičkog jezera. Poslije rata, zapadni izvori su tu jedinicu povezivali sa nekoliko snajperskih napada na njemačke vojnike. Osim zrna u pancirima pripadnika Bundesvera, te akcije ostale su bez posljedica, ali i ozbiljnih istraga.

U sukobima sa srpskim snagama bezbjednosti poginula su mu dva brata, Ljuan i Škeljzen, a Ramuš je bio ranjen u najmanje dva navrata.

Zapadni izvori navode da je Haradinaj odigrao važnu ulogu u operaciji prikupljanja informacija prije i tokom NATO bombardovanja, te da je u komplikovanom procesu demilitarizacije i prerastanja OVK u političke stranke i bezbjednosne snage Kosova bio jedan od rijetkih lidera koji je uistinu mogao da ispuni sve dogovore i smiri tenzije nastale zbog međunarodnih zahtjeva Albancima da odlože oružje.

Upravo zbog te harizme, koja je zasnovana na čudnoj mješavini divljenja i straha potčinjenih, Haradinaj slovi za jednog od najznačajnijih komandanata OVK. "On je običan psihopata koji je nerijetko tukao svoje vojnike kako bi zadržao kakvu-takvu disciplinu", navodi se u jednom od bezbrojnih poverljivih izvještaja Kosovske verifikacione misije OEBS-a s početka 1999. godine.

Srpske optužbe na račun Haradinajevog ratnog djelovanja sadrže ukupno više od 100 tačaka, uključujući i ubistvo nekoliko desetina srpskih civila čija su tijela pronađena u Radonjičkom jezeru, nedaleko od Glođana, krajem 1998. godine.

Politička karijera

Poslije demilitarizacije i transformisanja OVK u "jedinicu za borbu protiv elementarnih nepogoda" nazvanu Kosovski zaštitni korpus, postaje zamjenik komandanta tih snaga, ali zarad političke karijere napušta KZK i formira Alijansu za budućnost Kosova - ambiciozno zamišljen politički pokret sastavljen od čitavog niza manjih stranaka i istaknutih lokalnih političara, uključujući i nekadašnjeg komunističkog lidera Mahmuta Bakalija.

Optužnice za ratne zločine, svakako, nisu bile jedini problemi koji su poslije rata mučili Haradinaja. Zapadne diplomate su njegove političke ambicije, u nekoliko navrata, neutralisale podsjećajući na nikada do kraja rasvjetljene pucnjave nedaleko od Dečana 2000. godine, kada je predvodio grupu od tridesetak pripadnika Kosovskog zaštitnog korpusa u napadu na rivalski klan Musaj, blizak političkom konceptu pokojnog Ibrahima Rugove.

Haradinaj je tom prilikom ranjen šrapnelima od granate navodno ispaljene iz ručnog bacača, ali je poslije, kako su zapadnoevropski pripadnici Unmikove policije tada govorili, "histerične intervencije" Amerikanaca, prvo helikopterom prebačen u Bondstil kod Uroševca, a zatim u bazu Ramštajn u Njemačkoj.

Pucnjava nedaleko od Dečana koja je, prema riječima očevidaca, ličila na pravi mali rat, u priličnoj mjeri je poljuljala ugled međunarodne policije na Kosovu, ali i unela razdor među razne zapadne obaveštajne službe, koje su 1999. i 2000. godine bile aktivne na Kosovu, pokušavajući da sukobljene grupe koje su djelovale pod okriljem OVK stave pod kakvu-takvu političku kontrolu.

"To je suštinski predstavljalo uvredu za našu inteligenciju. Amerikanci su pokupili sve dokaze, uključujući i zrna izvađena iz zida oko kuće porodice Musaj, a u bazi Bondstil pokazali su nam novu, tek otpakovanu, bijelu majicu pokušavajući, na taj način, da pokažu da Haradinaj nije ranjen tokom incidenta", rekao je jedan od međunarodnih policajaca uključenih u istragu pokrenutu povodom napada na porodicu Musaj. Nekoliko puta je najavljivano da bi se istraga o tom slučaju mogla obnoviti, ali se to nikada nije dogodilo.

Tokom 2000. godine, poslije najozbiljnijeg u seriji sukoba dvojice najuticajnijih komandanata OVK, Hašim Tači se na dva mjeseca od gneva Ramuša Haradinaja "sklonio" u Njemačku.

Kontroverzan je bio i njegov odnos sa Stivenom Šukom, Amerikancem koji je svojevremeno bio drugi čovjek Unmika i koji je tvrdio da je Haradinaj "faktor stabilnosti na Kosovu". Njihov partnerski odnos je bio i predmet istrage centrale Ujedinjenih nacija u Njujorku, ali je ostalo nejasno da li je ta istraga ikada dovedena do kraja.

Haradinaja već godinama prati glas da je, uz nezaobilaznog Tačija, "ključni američki čovjek na Kosovu", pa nije za čuđenje što serija incidenata u koje je Haradinaj bio uključen poslije dolaska Kfora 1999. godine, uključujući i pesničenje sa ruskom patrolom 2000. godine, nije nimalo ugrozila njegov povlašćeni položaj u Vašingtonu.

Poslije izbora 2004. godine, u komplikovanoj političkoj igri imenovan je za premijera Kosova, ali se na tom mjestu zadržao tačno 100 dana, prije nego što ga je Haški tribunal optužio za ratne zločine. Tri godine kasnije, sud u Hagu donio je oslobađajuću presudu. Haški tribunal sudio mu je još jednom, od 2011. do 2012. godine, a nekadašnji komandant zone "Dukađin" ponovo je oslobođen.

Ta dva suđenja pratio je čitav niz kontroverzi, uključujući i smrt nekolicine svjedoka, a glavni tužioci Haškog tribunala, prvo Karla del Ponte, a zatim i Serž Bramerc u nekoliko navrata su, bez rezultata, upozoravali na problem zaštite svedoka u suđenju Ramušu Haradinaju.

Prezime Haradinaj je tokom 2001. godine često povezivano sa sukobima u Makedoniji i na jugu Srbije. Kao krunski dokaz te tvrdnje, navodi se da se Ramuš Haradinaj "lako odrekao" usluga svog glavnog vojnog savjetnika, nekadašnjeg oficira JNA Gzima Ostrenija, koji je u Makedoniji imao istu ulogu koju je prethodno imao na zapadu Kosova.

U takvom rasporedu snaga, navode zapadni obavještajci, Ramušov brat Daut imao je zadatak da koordiniše transport oružja i ljudstva, kako navode Makedonci, mahom pripadnika KZK, sa Kosova na teritoriju Makedonije. Dautov uticaj na događaje u Makedoniji neutralisan je tako što je pred izbore 2005. godine osuđen na zatvorsku kaznu zbog učešća u mučenju i ubistvu četvorice Albanaca poslije rata. Ime Dauta Haradinaja i dalje se nalazi na američkoj crnoj listi osoba koje predstavljaju opasnost po stabilnost u regionu.

Osim u Makedoniji, Ramuš Haradinaj je bio aktivno uključen i u nemire koji su gotovo dve godine potresali jug Srbije, te je u ime albanskih lidera, uz neizbježnog Hašima Tačija, 2000. godine na pod pritiskom Amerikanaca potpisao Gnjilanski sporazum, kojim se Albanci obavezuju na jednostran prekid neprijateljstava i rasformiranje Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe.

U neredima na Kosovu, kada je tokom dvodnevnog divljanja albanskih ekstremista sredinom marta 2004. godine ubijeno dvadeset osoba i proterano oko 4.000 Srba, organizacije ratnih veterana OVK, nekoliko manjih političkih stranaka i studentskih pokreta, listom bliskih Haradinaju označavani su kao pokretači nereda. Međunarodna policija i sudstvo, međutim, nisu uspjeli da dokažu direktnu vezu tih organizacija sa nemirima.

(RTS)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije