ZAGREB- Prije 20 godina održan je referendum o nezavisnosti Hrvatske na kojem su se hrvatski građani izjasnili za samostalnost. Time je ubrzan proces raspada Jugoslavije. Što o tome kažu mlade Hrvatice i Hrvati?
Referendum o hrvatskoj samostalnosti održan je 19. maja 1991. godine. Na tom su referendumu građani dotadašnje jugoslavenske republike odlučivali o budućnosti Hrvatske. Na referendum je izašlo 83 odsto birača. Njih čak 94 odsto podržalo je činjenicu da Hrvatska bude suverena i samostalna država, koja će garantovati kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2 odsto birača.
Što kažu mladi?: No, ko se danas sjeća referenduma o hrvatskoj nezavisnosti? U moru praznika i blagdana, mnogi i ne znaju što se dogodilo 19. maja 1991. godine. To bi se pogotovo moglo reći za generaciju, koja je rođena te godine. Oni o tome znaju malo, a ta tema ih zapravo i ne zanima. O Jugoslaviji su čuli, uglavnom od roditelja, i o tome ne bi željeli govoriti, jer kažu – nisu probali živjeti u njoj, pa nisu kompetentni. Razgovarajući s mladima koji su rođeni baš te 1991. godine, a danas su studenti Univerziteta u Zadru, stiče se utisak da o otcjepljenju ne znaju puno, smatraju da je to ipak dobro, iako su o Jugoslaviji čuli puno pozitivnih komentara.
Evo kako studenti odgovaraju na pitanje što znaju o Jugoslaviji i referendumu za otcjepljenje:
„Znam da je Jugoslavija bila nečiji san, a sada bi kao trebalo biti bolje, kako se Hrvatska osamostalila, ali situacija danas isto nije tako dobra. Sada da puno znam o tome – baš i ne, a i ne zanima me“, kaže jedan od njih.
Ni mišljenja drugih studenata nisu puno drugačija:
„Jugoslavija je bila dobro zamišljena, ali na kraju to nije toliko dobro ispalo. A što je ostalo od toga? Jako slabo, ništa nije ostalo od Jugoslavije. A Hrvatska sada, kakva je? Nikakva!“
„Ona ideja koja je bila tada, kako će to izgledati kada se otcijepimo, nije baš ostvarena. Teška je situacija u državi, jednostavno je loše.“
„Mislim da smo mi svi imali drugačije djetinstvo i uvjete, kada je to sve bilo u tijeku, ali mislim da je dobro što se to sve dogodilo, jer više tih nacija ne može funkcionirati zajedno.“
„Nemam konkretan stav o tome, smatram da sam premlada, da nisam kompetentna procjenjivati, nemam znanja, nisam iskusila, nisam informirana, ne bih ništa komentirala.“
Zagrebački student, koji je 1991. godine rođen u zagrebačkim Dugavama, u šali voli reći da je ratni dragovoljac. Iako nikada nije živio u Jugoslaviji, za njega je ona simbol boljeg života i standarda. Potpuno je uvjeren kako je "tada sve bilo bolje nego danas". O svemu je, kaže, čuo od starijih. „Od bake, djeda, tatinih kolega. Prije su imali svega. Danas kada mi mladež usporedimo njih s nama, ispada da nemamo ništa“, kaže on.
Ima još mladih koji imaju poneka saznanja o Jugoslaviji. Neki, najčešće prema priči roditelja, misle da su to bila „zlatna vremena“, pogotovo kada se govori o radnicima i radničkim pravima. Mnogi misle da je u Jugoslaviji bilo dobro živjeti, ali isto tako misle da je dobro to što Jugoslavije više nema. Neki su mišljenja kako su Hrvati u toj zajednici bili zakinuti, da to nikako nije bilo dobro, pa je otcjepljenje Hrvatske i raspad Jugoslavije bio logičan nastavak priče.
„Smatram da sam premlada i da nemam dovoljno znanja o svemu tome, ali čula sam od starijih i učili smo iz povijesti da su Srbi bili nadređeni u svemu, da Hrvati nisu imali nikakva prava, mislim da je to jako uvredljivo i smatram da bi se o tome trebalo više znati“, kaže jedan mladić. Drugi misli da je dobro što se Hrvatska odvojila od ostatka Jugoslavije, jer, kako kažu „mi smo stoljećima težili nekoj svojoj državi i konačno smo je dobili“.
No, ima i onih koji kažu da nemaju neki stav, jer misle da nisu dovoljno o svemu obrazovani. „Nisu nam kao mladoj generaciji dovoljno objasnili podlogu svega, i kako je sve to bilo“, kaže jedna studentica.
Neki Hrvatsku ne vide u Jugoslaviji, pa čak ni Evropskoj uniji. Ima i onih koji nemaju želju niti otputovati u susjedstvo. Tako jedan mladić iz Zagreba kaže kako ne zna puno o bivšoj državi, kao ni o politici uopšte. Štaviše, analiziranje prošlosti je dobar razlog da ugasi televizor ili zatvori novine. Smatra da je rasprava o prošlosti "dosadna i nepotrebna" pa taj posao ostavlja političarima za koje nema lijepe riječi. Pojam Jugoslavija ga, objašnjava, ne asocira baš na ništa. Budući da nikada nije bio niti u jednoj državi nastaloj raspadom SFRJ, o njima nema nikakav formirani stav. Srbija mu je, kaže, potpuna nepoznanica. „Ono, država kao država. Susjedi. Nemam neku želju putovati. Nisam proučavao koliko je privlačna kao turističko odredište. Nemam ništa protiv.“ - kaže on.
Neki pak misle upravo suprotno. Jedan se mladić u Zagrebu osjeća opterećen prošlošću i raspadom Jugoslavije. Suprotno većini mladih kaže da želi saznati što više o tom dijelu istorije, uzročno-posljedičnim vezama raspada. Tvrdi da nema negativnih osjećaja spram Srbije za koju ipak napominje da je odgovorna za rat na teritoriju Hrvatske i BiH. U Beogradu nije bio nikada, a čini se da mu posjet Srbiji nije u skorom planu. „Nikako. Ako je moguće avionom preko nje ili okolo nje!“- kaže on.
Jedan zagrebački student pri spominjanju Jugoslavije, kaže, pomisli na zajedništvo. Putovao je bivšim republikama SFRJ, posebno Srbijom i Bosnom i Hercegovinom u kojima nikada nije doživio bilo kakvu diskriminaciju. Za eventualnu nacionalnu netrpeljivost, koja je zaostala iz ratnih devedesetih godina, smatra da je potpuno nepotrebna. Objašnjava da su mlađe generacije, za razliku od starijih, sve manje opterećene ratnom prošlošću. Većinu informacija o bivšoj zajedničkog državi je dobio od starijih članova porodice. Kaže kako uz dobro kućno vaspitaj u budućnosti nema mjesta mržnji.„Ako te kod kuće uče da mrziš druge, onda ćeš ih mrziti. Ako ne, onda nećeš“, kaže on.
Jedna zadarska studentkinja oprezna je i danas nakon svega što se dogodilo. Smatra da je za Hrvatsku najbolje da je potpuno samostalna i da se ne upušta u bilo kakve asocijacije. „Moram reći da sam u potpunosti apolitična i da nemam neke velike stavove o tome, ali slažem se s većinom da je dobro što se Jugoslavija raspala, što smo dobili samostalnost. Mislim da ne možemo funkcionisati u nekoj većoj zajednici, pa ni u Evropskoj uniji, sada“, kaže ova mlada djevojka.