HAG - Optuženi Vojislav Šešelj ponovio je danas pred Tribunalom u Hagu zahtjev da bude oslobođen, tražeći i odštetu od 10 miliona evra zbog dugog pritvora.
Odluku o Šešeljevom zahtjevu za oslobađanje zbog nedostatka dokaza pretresno vijeće donijeće naknadno.
Predsjedavajući sudija Žan-Klod Antoneti rekao je da odlučivanje "može potrajati nekoliko nedjelja, a može i nekoliko mjeseci".
Lider Srpske radikalne stranke je tvrdio i da će, ako bude oslobođen, a ne bude mu isplaćena odšteta, "tužiti UN" i da je već unajmio "advokata u Njujorku Džonatana Levija".
Po pravilima Tribunala, sudije mogu ocijeniti da su tužioci iznijeli dovoljno dokaza protiv Šešelja po svim tačkama optužnice ili zbog nedostatka dokaza odbaciti cijelu optužnicu ili neke od njenih tačaka.
Do sada se u praksi suda u Hagu nije desilo da u ovoj fazi procesa optuženi bude oslobođen.
Ukoliko sudije ne oslobode Šešelja, suđenje bi trebalo da se nastavi dokaznim postupkom odbrane.
Na početku današnje rasprave tužioci Matijas Markusen i Lisa Birsej izložili su pregled dokaza koji, po njima, potvrđuju Šešeljevu krivicu za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, 1991-93. godine.
Tužioci su tvrdili da dokazi pokazuju da je Šešelj lično, "govorom mržnje", počinio progon nesrba u Vukovaru i vojvođanskom selu Hrtkovci, a da su dobrovoljci SRS pod njegovom kontrolom odgovorni za ubistva stotina i protjerivanje hiljada civila u Hrvatskoj i BiH.
Šešelj je optužen za ubistva, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, za uništavanje vjerskih objekata i pljačku javne ili privatne imovine. Ta djela kvalifikovana su kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Odgovarajući na riječi tužilaca, Šešelj je tvrdio da je većinu svjedoka optužbe "raskrinkao kao lažne".
Protiv 40 svjedoka, kako je rekao, podnio je "krivičnu prijavu zbog lažnog svjedočenja" predsjedniku Tribunala Patriku Robinsonu.
Podsjetio je i na tvrdnje nekih svjedoka, njegovih bivših saradnika, da im je tužilaštvo prijetilo ili pokušalo da ih ucijeni ili podmiti.
Šešelj je negirao da je "govorom mržnje" lično učestvovao u progonu nesrba u Vukovaru i Hrtkovcima. Primjetio je da je tužilaštvo "tiho" odustalo od iste optužbe za Zvornik, pošto je u sudnici dokazano da je "lažni" svjedok "izmislio miting" na kojem je on navodno prijetio Muslimanima, s proljeća 1992. godine.
Optuženi je tvrdio i da je u sudnici "diskreditovao" zaštićenog svjedoka koji ga je navodno čuo kako u novembru 1991. u Vukovaru naređuje da "nijedan ustaša ne smije živ izaći iz grada".
U Hrtkovcima, prema Šešelju, "nije bilo" sistematskog i raširenog napada na Hrvate, što je uslov za krivično djelo deportacije i prisilnog premještanja.
"Nije bilo sile, ni pretnje silom u cilju deportacije, a iz Hrtkovaca niko nije pobegao", rekao je on, ponavljajući da su svi Hrvati razmijenili imovinu sa srpskim izbjeglicama iz Hrvatske.
Nazivajuci svoj govor na mitingu u Hrtkovcima, u maju 1992. godine, "predizbornim", Šešelj je ocijenio da "čak i da je u njemu bilo krivičnog dela, ono je bilo obećano, a ne počinjeno". Napomenuo je i da princip retorzije ili odmazde za koju se tada zalagao "postoji u međunarodnom javnom pravu".
Odričući vezu za formacijama koje su, po optužbi, počinile teške zločine nad nesrbima, Šešelj je ukazao da je dvoje tužilaca tokom rasprave kao vođe dobrovoljaca SRS u Zvorniku označilo tri različite osobe. Tvrdio je da su se u vrijeme zločina, koje su u gradu počinili "arkanovci", radikali već bili vratili u Srbiju.
Po Šešelju, vođa dobrovoljaca SRS u Vukovaru Milan Lančužanin Kameni "nije bio na Ovčari", gdje je krajem novembra 1991. strijeljano 200 zarobljenih Hrvata. Kao argument da paravojnici koji su osuđeni za to ubistvo nisu bili radikali, Šešelj je naveo da su na kapama nosili petokrake.
Optuženi je tvrdio i da nije dokazana umiješanost paravojski bliskih SRS u zločine u Sarajevu i okolini.
Opovrgavao je i povezanost pripadnika SRS sa brojnim ubistvima nesrba u okolini Mostara i Nevesinja, pripisujući zlodjela "haosu" u kojem, međutim, "nije bilo radikala".
Šešelj je precizirao i da su od oktobra 1991. dobrovoljci SRS bili upućivani u rat isključivo u sastavu JNA. Tvrdio je i da je njegova stranka po tadašnjim zakonima imala pravo da šalje dobrovoljce u borbu protiv nasilne secesije Hrvatske i BiH.
Tezi tužilaštva o udruženom zločinačkom poduhvatu srpskih lidera radi nasilnog stvaranja Velike Srbije, Šešelj se suprotstavio tvrdnjom da su vođe Hrvatske i BiH imale kriminalni plan za nelegalno otcjepljenje i da su time izazvale rat.
Svoje zapaljive govore protiv "ustaškog režima" u Hrvatskoj i "muslimanskih esktremista" u BiH, prije izbijanja rata, Šešelj je protumačio kao upozorenje da bez krvoprolića neće biti moguća secesija.
Tvrdnju tužilaca da je njegovo zalaganje za obnovu četničke ideologije, zasnovane na zločinima, bilo iskorišćeno u pokušaju nasilnog stvaranja Velike Srbije, Šešelj je odbacio kao "bacanje ljage na četništvo" riječima: "Skoro svi sada zvanični simboli Republike Srbije su četnički simboli".
Šešelj je tvrdio da je tokom rata samo "branio Srbe" i da u tome "na žalost nije uspeo", zato što nije bio na vlasti.
Na kraju današnje rasprave, Šešelj je sudijama rekao da su dužni da preispitaju neophodnost njegovog ostanka u sudskom pritvoru, ali je naglasio da nikada neće podnijeti zahtjev za privremeno oslobađanje, niti tražiti garancije od "izdajničkog proznapadnog režima u Beogradu".
Naznačio je da bi garancije za privremeno oslobađanje "rado zatražio" od lidera Libije Muamera El Gadafija, Sjeverne Koreje Kim Džong-Ila ili Venecuele Uga Čaveza.
Suđenje Šešelju počelo je u novembru 2007. U sudskom pritvoru u Sheveningenu Šešelj je od 24. februara 2003, kada se dobrovoljno predao odmah pošto je Tribunal objelodanio optužnicu protiv njega.