BANJALUKA - U sabornom hramu Svete trojice u Banjaluci juče je služen parastos za žrtve srpske nacionalnosti ubijene na području Gospića i Like u Hrvatskoj u oktobru 1991. godine.
Samo u Gospiću, prema podacima Dokumentaciono-informativnog centra `Veritas`, u oktobru 1991. godine ubijeno je više od 123 lica srpske nacionalnosti.
Kako navodi Savo Štrbac, direktor `Veritasa`, u Gospiću su stradali civili koji su bili lojalni hrvatskoj državi i njenim vlastima, a među stradalima su bili i neki od najuglednijih Srba, koji su živjeli i radili na tim prostorima.
`U Gospiću je stradao i zamjenik tužioca, sudija, nekoliko direktora i profesora, policijskih penzionera, koji su ostali da žive u tom mjestu, gdje su bili na radnim obavezama, u čemu se i ogleda strahota tog zločina`, navodi Štrbac.
On je podsjetio da je za ovaj zločin Županijski sud u Rijeci, koji je vodio ovaj slučaj, osudio Tihomira Oreškovića na 15 godina zatvora, Mirka Norca na 12 i Stjepana Grandića na 10 godina zatvora.
`Tačno je da su osuđena trojica organizatora ovih zločina, koji su učestvovali u samim ubistvima, ali je Grandiću predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, poslije pravosnažne presude, zatvorsku kaznu smanjio sa deset godina na osam. Orešković, koji je dobio najdužu kaznu, već godinu dana je na slobodi, navodno zbog bolesti`, naveo je Štrbac i dodao da se Hrvatska mora suočiti s tamnijom stranom svoje prošlosti.
Štrbac je dodao da su za zločine u Gospiću osuđena samo trojica počinilaca, iako su, kako navodi, poznati svi neposredni izvršioci ubistava, te ljudi koji su bili na takozvanom smrtonosnom sastanku, gdje je odlučeno ubijanje Srba i gdje se na likvidiranju Srba dokazivao patriotizam.
Služenju parastosa stradalim Srbima, prisustvovao je Velimir Bobić, jedan od Srba koji je rođen i odrastao u Gospiću, a koji danas živi u Banjaluci. Iz Gospića su mu tokom rata izbjegli roditelji, a u oktobru među više od stotinu Srba, ubijena je i njegova tetka Radmila Stanić, koja je radila kao profesor u gimnaziji.
`Moji roditelji, koji su živjeli u Gospiću, na svu sreću uspjeli su se spasiti, ali je moja tetka, kao i stotinu drugih Srba, ubijena u noći između 16. i 17. oktobra`, prisjeća se Bobić.