BEOGRAD - Izbjeglička udruženja Srba iz Hrvatske zatražiće od visokog komesara UN za izbjeglice Antonija Gutjereša da ne prihvati inicijativu Hrvatske i protjeranim Srbima ukine izbjeglički status, jer će tako biti stavljena tačka na etničko čišenje Srba iz Hrvatske.
"Ukidanjem izbjegličkog statusa bio bi doveden u pitanje i Regionalni stambeni program, koji je predstavljen i prihvaćen od donatora u svijetu kao uspješan model trajnog rješenja posljedica ratnih zbivanja", navodi se u pismu Gutjerešu, koje je Milojko Budimir, predsjednik Asocijacije izbjegličkih udruženja iz Hrvatske, proslijedio Srni.
U pismu koje će biti upućeno rukovodstvu Srbije, ambasadama, rukovodstvu EU, OEBS, UN, navodi se da Hrvatska, umjesto da je kao članica EU ispunila evropske standarde i vratila svojim građanima srpske nacionalnosti osnovna ljudska i građanska prava, traži da se administrativnim putem ukine izbjeglički status i tako stavi tačka na provedeno etničko čišćenje Srba iz Hrvatske.
"Zbog svega ovog molimo UNHCR da nastavi sa svojim humanitarnim mandatom, da pomogne izbjeglicama da ostvare trajna rješenja i da podrži zahtjev da se nama izbjeglim Srbima koji žive u Srbiji ne ukida izbjeglički status, jer će nam se na taj način onemogućiti da se izborimo da se ostvare naša prava, trajna rješenja i uslovi za održiv povratak", naglašava se u pismu.
Predstavnici izbjegličkih udruženja navode da će UNHCR, ukoliko prihvati ovu inicijativu Hrvatske, na sebe preuzeti odgovornost za posljedice koje iz ovoga mogu proizaći kako za same izbjeglice tako i na Regionalni proces čiji cilj je otklanjanje posljedica rata, postizanja pomirenja i trajnog mira u regionu.
U pismu se podsjeća da posljednjih godinu dana Hrvatska traži da protjeranim Srbima bude oduzet status izbjeglica te da je UNHCR donio odluku da pokrene ovakvu inicijativu "nažalost, bez ikakvog sluha i zahtjeva da čuje mišljenje, informacije i stavove" izbjeglih i prognanih iz Srba iz Hrvatske kojima nisu omogućeni uslovi za održivi povratak.
Izbjegli i prognani Srbi iz Hrvatske smatraju da je to pogrešan pristup, jer u Srbiji trenutno živi 41.000 lica sa izbjegličkih statusom i više od 250.000 lica koja su vremenom izgubila izbjeglički status i priliku za održiv povratak.
Ova važna odluka UNHCR-a će prije svega, kako se ocjenjuje u pismu, uticati na živote izbjeglica i mogućnost da konačno ostvare trajna rješenja za dugogodišnje probleme.
U pismu se navode podaci da izbjegli Srbi ne mogu da u Hrvatskoj ni poslije 19 godina od rata ostvare osnovna ljudska prava, a da ih više od 40.000 nije vratilo stanarsko pravo, pošto im Hrvatska ne vraća stanove u kojima su živjeli prije rata, čime je spriječila povratak protjeranih Srba u gradove.
Uz podsjećanje na seriju antisrpskih incidenata u 2013. i prvoj polovini 2014, napominje se da Hrvatska nije obnovila više od 10.000 srušenih srpskih kuća, da je oduzela više od 800.000 parcela zemljišta, nije poništila nelegalnu razmjenu imovine izvršenu pod pritiskom, nije ostvarila proporcionalno zapošljavanje manjina u državnim organima...
U pismu se dodaje da Hrvatska ne procesuira lica koja šire mržnju i vode kampanju protiv srpskog jezika i pisma, podstiču nasilje prema Srbima ili ih fizički napadaju, da nije isplatila zaostale penzije, dinarsku i deviznu štednju, te da zbog svega ovoga izbjeglim Srbima nisu stvoreni uslovi za održiv povratak u Hrvatsku.
Potpisnici ukazuju na studiju profesora sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta u kojoj se zaključuje da od registrovanih povratnika srpske nacionalnosti u Hrvatskoj živi svega oko 38 odsto, izvan Hrvatske oko 45 odsto, a da ih je oko 17 odsto umrlo, dok je trećina starija od 65 godina.
U pismu se podsjeća i na najnoviji izvještaj Stejt departmenta da je u Hrvatskoj i dalje prisutna društvena diskriminacija i nasilje prema manjinskim narodima, posebno prema Srbima i Romima, te da su istaknuti incidenti u vezi sa uklanjanjem dvojezičnih tabli u Vukovaru, što obeshrabruje povratak.
Izbjeglička udruženja koja djeluju u Srbiji podsjećaju da godinama ukazuju na ove probleme, jer Hrvatska nije ispoštovala preuzete obaveze iz međunarodnih i bilateralnih ugovora, a posebno iz bečkog Sporazuma o sukcesiji iz 2001, kojima se restituišu sva prava izbjeglih.
Što se tiče obnove i programa stambenog zbrinjavanja, navodi se da oni do 2004. nisu bili ni usmjereni na povratnike srpske nacionalnosti, a uslovi nikada nisu bili izjednačeni sa ostalim kategorijama korisnika u Hrvatskoj, dok Zagreb nije ispoštovao zaključke Sarajevske deklaracije iz 2005. o povratku izbjeglica.
U pismu se navodi da se sada dovodi u pitanje i posvećenost Hrvatske i stavovi iz Ministarske deklaracije iz 2011, kojim se obavezala da će sprovesti ciljeve Regionalnog procesa i Regionalni stambeni program koji treba da bude implementiran u sljedećih 5 godina.