PRIJEDOR - Priča o psu "Žiletu" sa Popove šapke, koji je prije osam mjeseci iz vatrenog oružja ranjen na ovoj makedonskoj planini, dobila je srećan kraj prošlog mjeseca, kada je pas na invalidskim kolicima avionom prebačen preko okeana da bi stigao u svoju udomiteljsku porodicu u dalekoj Pensilvaniji.
Tog 23. februara novinar i aktivista Asocijacije za prava životinja iz Skoplja Meri Jordanovska telefonom je primila šturu informaciju da je pas na planini ranjen, ali da je živ.
"Ubrzo se znalo da pas više nikada neće moći stati na svoje zadnje noge. Razmišljala sam i o uspavljivanju, jer teško je gledati psa u punoj snazi kako se vuče na prednjim nogama. Ali `Žile` je učinio nešto što mi ljudi vrlo rijetko činimo. Prihvatio je stvari kakve jesu, vjerovao je ljudima bezrezervno, volio ih bezuslovno i nastavio dalje, kao da se ništa nije desilo", rekla je Meri danas Srni povodom Svjetskog dana zaštite životinja.
Sedam mjeseci "Žile" je proveo u ordinaciji veterinara Marina Veličkovskog u Skoplju. Vježbao je hod na prednjim nogama, a aktivisti za zaštitu životinja svakodnevno su ga posjećivali, masirali ga, brinuli se o njemu i čistili mu sobu.
"Putem društvenih mreža o `Žiletu` su čuli ljubitelji životinja širom svijeta. Počeli su mu stizati paketi hrane, igračaka i pelena, a prikupila sam i novac za kupovinu invalidskih kolica. Onda je stigla poruka od Kim Hemon iz Amerike koja je zatražila da bude prva na listi udomitelja psa. Rekla je da ona i njen muž Džon imaju usvojenu kćerku Morgan koja boluje od neuromiišićnih poremećaja i kojoj treba baš takav prijatelj", sjeća se Meri.
Džon Hemon prošlog mjeseca došao je u Makedoniju, a sedam dana kasnije u Pensilvaniju se vratio sa psom koji polako mijenja život njegove šestogodišnje kćerke, koja je oboljela zbog toga što joj je biološka majka ovisnik o drogama.
"Morgan nikada prije nije ušla u sobu noću sama, a rijetko i danju. Sada to čini svakodnevno u društvu svog `Žileta`. Ona se osjeća sigurnije uz biće koje, kao ni ona, nije zdravo", navela je Jordanovska.
Meri je svjesna da je ovo bila prava odluka za `Žiletovu` budućnost. Iako bi voljela da joj je bliže, svjesna je i činjenice da nema mnogo ljudi u svijetu spremnih da usvoje hendikepiranog psa.
"Ne vidim `Žileta` kao paralizovanog psa. Možda će nekim ovo zvučati čudno, ali ja ga ne vidim ni kao psa. Vidim ga kao biće kome sam imala šansu pomoći i to sam i učinila. On mi je vjerovao i vjerovao je da mu želim najbolje. Sada stvarno i ima najbolje. Ima porodicu koja brine o njemu, koja ga voli i koju on voli. Ne vidim priču o `Žiletu` kao tužnu priču. Vidim je kao primjer kako ljudi treba da tretiraju životinje i kako ljudi ne treba da tretiraju životinje", dodala je Meri.
Ona naglašava da je pas u momentu pucnjave ležao na leđima i da u tom položaju nije mogao biti nikakva prijetnja. Slučaj je prijavila policiji, istraga je otvorena, ali počinilac do danas nije nađen.
"`Žileta` sam na Popovoj šapki srela godinu dana prije nesreće. Spavao je ispred moje vikendice. Ne znam kako sam mu dala to ime, ali `žilav` na makedonskom jeziku znači otporan. Dala sam mu ime još kad je bio zdrav. Sada znam i zašto", kaže Jordanovska i dodaje da je priča o `Žiletu` najsrećnija epizoda u njenom životu, bez obzira na daljinu od 22 sata putovanja koji je od njega dijele.
Svjetski dan zaštite životinja obilježava se od 4. oktobra 1931. godine. Ustanovljen je tokom konvencije ekologa u Firenci s ciljem da upozori na položaj ugroženih životinja.
