BEOGRAD - Srpski manastiri na Kosovu i Metohiji, među kojima je nekoliko na listi svjetske kulturne baštine, već dvije godine zaredom predstavljaju političko pitanje, jer Priština, uz podršku pojedinih uticajnih država Zapada nastoji da ih preimenuje u "kosovske".
Na sjednici Komiteta Uneska za svjetsku kulturnu baštinu, krajem juna ove godine, u Parizu, ponovo je pokušano preimenovanje Pećke patrijaršije, Visokih Dečana, Gračanice i Bogorodice Ljeviške u "kosovske kulturne spomenike".
Ministar inostranih poslova Srbije Vuk Jeremić izjavio je, tim povodom, da se to, na sreću, nije dogodilo, ali i da je u Parizu "vođen pravi diplomatski rat u vezi s ovim pitanjem".
Države koje su ovom prilikom pomogle Srbiji, kako bi se izbjeglo falsifikovanje prošlosti, bile su: Rusija, Kina, Brazil, Južna Afrika, Nigerija, Mali, Egipat, Kambodža i Meksiko, naveo je Jeremić, ističući da "manastiri srpske pravoslavne crkve nisu i ne mogu biti kulturni spomenici Kosova".
Komitet Uneska je za naredno zasjedanje odložio raspravu o Nacrtu odluke o stanju konzervacije "Srednjovjekovnih spomenika na Kosovu (Srbija)", koja je usvojena 2008. u Kvebeku.
Srbija je podnijela zvaničan zahtjev za članstvo u tom komitetu kako bi imala veći uvid u rad tog tijela UN.
Više spomeničkih cjelina iz Srbije nalazi se na spisku svjetske kulturne baštine Uneska, a među njima su Stari Ras sa Sopoćanima, Studenica, srednjovjekovni srpski manastiri na Kosovu i Metohiji Dečani, Gračanica, Pećka patrijaršija, Bogorodica Ljeviška i Gamzigrad kod Zaječara.
Spomenički kompleks Stari Ras, što uključuje i manastire Sopoćani i Djurđevi stupovi, kao i crkvu svetih apostola Petra i Pavla kod Novog Pazara, najstariji aktivan hram u Srbiji, nalazi se na listi svjetske baštine Uneska od 1979. godine.
Nešto kasnije, 1986. godine na tu listu je stavljen manastir Studenica, a od 2004. na njoj se nalazi i manastir Visoki Dečani.
Dvije godine potom na listu Uneska uvršteni su srpski srednjovjekovni spomenici - manastiri Gračanica, Pećka patrijaršija i crkva Bogorodica Ljeviška, svi sa Kosmeta.
Godine 2007. lokalitet Gamzigrad-Romulijana-Galerijeva palata, smješten nedaleko od Zaječara, takođe je stavljen na listu Uneska.
Srbija je za listu svjetske kulturne baštine zvanično prijavila još pet kulturnih cjelina - Caričin grad, manastir Manasiju, gradove-tvrđave na Dunavu Bač i Smederevo, i Rajačke pimnice kod Negotina .
Takođe, Srbija je podržala i nominaciju za listu svjetske baštine 30 nekropola stećaka od kojih se većina nalazi u BiH, a pojedine u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
U okviru Unesko programa "Pamćenje svijeta", u Svjetski registar kulturne
dokumentacione baštine iz Srbije su upisani Arhiv Nikole Tesle (2003). a potom i Miroslavljevo jevanđelje (2005).
Uneskov MAB Savjet, u okviru programa "Čovjek i biosfera", dio Parka prirode Golija proglasio je za Rezervat biosfere Golija - Studenica.
Lista zaštićenih prirodnih dobara Srbije na kojoj je još oko 150 nepokretnih dobara od izuzetnog značaja, uključuje pet nacionalnih parkova, deset parkova prirode, 14 predjela izuzetnih odlika, 72 prirodna i specijalna prirodna rezervata.
Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenike kulture, u Srbiji se nalazi
više od 2.000 spomenika kulture, za koja se izdvajaju velika budžetska sredstva.
U toku su radovi na obnovi dva objekta predložena Unesku, tvrđave u Smederevu, jedne od najvećih srednjovjekovnih tvrđava Evrope, i Baču, najstarijem i najbolje očuvanom srednjovjekovnom fortifikacionom kompleksu na teritoriji Vojvodine.