BEOGRAD - Automatska puška sa urezanim natpisom “Piljak” - glavni dokaz na osnovu kog je Damir Mandić osuđen za saučesništvo u ubistvu direktora podgoričkog lista “Dan” Duška Jovanovića, kako ekskluzivno otkriva “Blic”, pripadala je crnom fondu oružja za specijalne potrebe crnogorske Službe državne bezbjednosti.
Puška sa Mandićevim otiscima koja je dva dana poslije zločina nađena u “golfu 3” po nalogu rukovodstva crnogorske DB, data je devedesetih godina njegovom ujaku Samiru Usenagiću, čuvenom karatisti, likvidiranom 2001. godine. Usenagić je bio pripadnik MUP Crne Gore, ali je tajnim akcijama bio vezan i za Službu DB.
Njegovo ime u istrazi ubistva Jovanovića, međutim, nije pominjano samo po pušci koja je poslije atentata vještačena u Vizbadenu. Usenagić je, prema podacima do kojih je došao “Blic”, bio sumnjičen i za napad na Jovanovića 2000. godine, kada su direktora “Dana” pretukla trojica napadača. Podgorički mediji tvrdili su da su napad izvele “crne trojke”, specijalne antiterorističke jedinice, ali istraga nije došla ni do jednog izvršioca, pa ni do Usenagića. Cijeli slučaj, iako je kasnije povezivan sa atentatom, do danas nije rasvijetljen.
Veza Usenagića sa crnogorskom SDB, premlaćivanje Jovanovića i korišćenje puške iz crnog fonda nisu jedini podaci koji su u istrazi ubistva ostali sakriveni. Istražujući kako je vođen postupak i zašto osam godina od zločina u presudi nema ostalih učesnika ubistva, organizatora i naručilaca, “Blic” je otkrio brojne podatke sakrivene od javnosti, ali i od onih koji su vodili postupak.
Šokantna saznanja jasno upućuju na pravac kojim je istraga trebalo da bude vođena, na opstrukciju kojom je crnogorski DB zaštitio osumnjičene i spriječio otkrivanje naručilaca, kao i na veze kriminalnih grupa na relaciji Crna Gora - Srbija.
Povezanost DB sa organizacijom ubistva, na koju su od 27. maja 2004. ukazivali mediji i porodica ubijenog Jovanovića, ostala je samo na sumnjama bez dokaza. Dešavanja poslije zločina, međutim, ukazuju da je crnogorska DB imala aktivnu ulogu u obezbjeđivanju logističke i finansijske podrške osumnjičenima. Podrška je, prema saznanjima “Blica”, dogovorena na najsigurnijoj i najopasnijoj relaciji - vezi pripadnika Službe sa saradnicima u crnogorskom i srpskom podzemlju.
Zastupnici porodice Jovanović u postupku koji je trajao pet godina uzalud su ukazivali na namještene alibije osumnjičenih Vuka Vulevića i Armina Muše Osmanagića, koji zahvaljujući tome nisu procesuirani, i Mandića, koji je najprije oslobođen, a zatim osuđen na 30, pa na 18 godina zatvora. Alibiji su obezbijeđeni u crnogorskom podzemlju, a svjedoci koji su davali iskaze na sudu redom su svjedočili u korist osumnjičenih.
Srpsko podzemlje bilo je zaduženo da poslije zločina zaštiti Osmanagića i Mandića. Finansijsku i logističku podršku Osmanagiću je 2005, prema podacima koje otkriva “Blic”, pružio Ratko Buturović, zvani Bata Kankan, novosadski biznismen i predsjednik FK Vojvodina. Upravo Buturovića je Jovanović u novinarskim istraživanjima povezivao sa švercom kokaina iz Latinske Amerike. Iako presudom nije utvrđeno ko je i zašto naredio ubistvo direktora “Dana”, istraga vođena uprskom opstrukcijama nije otkrila nijedan drugi motiv, osim Jovanovićevog novinarskog rada.
Za Mandićevu ekipu koja je poslije zločina aktivnost prebacila u Beograd bio je zadužen rakovički klan Nebojše Stojkovića Stojketa. Ovaj klan bio je razbijen u “Sablji”, a Stojković je u pritvoru bio do februara 2006.
U vrijeme ubistva Jovanovića njegova ekipa i dalje je imala moć na beogradskim ulicama, i tu prikrivala i štitila Mandićeve ljude i njihove poslove. Isti zadatak rakovički klan dobio je i godinu dana kasnije u novom zločinu, u ubistvu inspektora podgoričke policije Slavoljuba Šćekića. Po naredbi Stojkovića, oženjenog sestrom Baranina Ljube Bigovića, kasnije optuženog za ubistvo policijskog inspektora, rakovički klan skrivao je i drugog učesnika zločina Milana Šćekića Čilu.
Ko je kome, kako i zašto obezbjeđivao alibije, podršku, planirao i izvršavao nove zločine, sakrivao i izvlačio ubice danas je najcjelovitiji prikaz organizovanog kriminala i zločina počinjenih u posljednjih osam godina u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj. Opstrukcija istrage sa ciljem oslobađanja krivaca rezultirala je novim zločinima - ubistvima inspektora Šćekića 2005. u Podgorici i tri godine kasnije Ive Pukanića u Zagrebu.
Alibi od klana „Amerika”
Pomoć u alibijima osumnjičenima je stigla od brojnih svjedoka, ali i od ozloglašenog klana “Amerika”, povezivanog za švercom kokaina i brojnim ubistvima. Vinetu Strugar, evidentiran kao pripadnik ove grupe, svjedočio je u korist Mandića kome se u postupku za ubistvo Jovanovića sudilo i za otmicu Miodraga Nikolića.