Svjetla na pistama aerodroma i nosača aviona su pogašena, podaci su ili nedostupni ili netačni, navigacija, Internet i telefoni ne rade... Režiseri ovakve noćne more čak i za najjače armije na svetu su hakeri, koji bi po svemu sudeći mogli da imaju ključnu ulogu u ratovima budućnosti.
Nedavne optužbe pobunjeničkog Libijskog omladinskog pokreta da čak 50.000 internet korisnika iz Srbije već danima ugrožava njihovu borbu protiv Moamera Gadafija, ponovo su pokrenuli temu da nijedna vojska neće moći da se nada trijumfu ukoliko ne posjeduje jedinicu vrhunskih kompjuterskih znalaca.
"Pojedini naši hakeri zaista stoje iza napada na sajtove preko kojih komuniciraju libijski pobunjenici. U pitanju su dve hakerske grupe C1337ORG i Crna ruka. Ipak, nema govora o 50.000 srpskih napadača. Naši su deo međunarodnog tima. Dobar deo napadača su zapravo stranci, koji se kriju iza internet adresa običnih korisnika iz Srbije (?) - objašnjava Milan Kovačević, internet administrator i autor elektronske knjige "Kriptografija u elektronskom bankarstvu".
Kovačević ističe da među libijskim pobunjenicima vjerovatno postoji insajder, koji srpske hakere navodi gdje da napadnu.
"Dok je za upad u računar standardne zaštite dovoljno i manje od minuta, vojne mreže predstavljaju viši nivo i do njih je teško doći, s obzirom na to da se putanja pristupa konstantno prati. Ipak, i tu postoji rešenje, a to je krađa identiteta. Hakeri upadnu u nečiji računar, dešifruju lozinku i zatim izvedu napad sa računara nekog čoveka, koji tako postaje žrtveno jagnje. Kod dobro zaštićenih sistema i dalje je najbolje imati insajdera, koji bi odavanjem određenih informacija olakšao pristup neprijateljskom sistemu" objašnjava Kovačević
Hakerska vojna akcija prvi put je obavljena 2008. godine u Gruziji. Tada su Rusi oborili komandni sistem Tbilisija (dobijen od SAD), kako bi prikrili svoje napade.
"Rusi spadaju u top klasu hakerstva, ali su od njih još bolji Kinezi" kaže Kovačević. Amerikanci dosta ulažu, ali po stručnosti zaostaju. NATO alijansa ima nekoliko hakerskih centara sa posebno treniranim ljudima za upad i probijanje jezgra. Jedan od njih je i u njemačkom gradiću Rajnbah kod Bona.
Još. godine ruski hakeri su upali i u sistem Pentagona. Zato ne čudi što je predsjednik SAD Barak Obama izjavio da je bezbjednost kompjuterskih veza vrhunski prioritet njegove vlade i pozvao na dalja ulaganja u ovaj sektor.
Iako je oprema danas postala jeftina i pristupačna, hakerski programi mogu besplatno da se preuzmu sa Interneta, a stručnjaka ne manjka, nema naznaka da se u Vojsci Srbije razmišlja o formiranju hakerske jedinice.
"Ukoliko bi ponovo došlo do napada na Srbiju, poput NATO bombardovanja, hakeri bi
znatno mogli da doprinesu odbrani zemlje. NATO potpuno funkcioniše preko "dži-pi-esa", tako je bilo i 1999. godine, kada su sa velikim brojem satelita skenirali svaki metar Srbije. NATO generali preko satelita i kamera na terenu nadziru vojne akcije, baš kao u mnogim strateškim kompjuterskim igricama. Teško bi se snašli ako bi im neko srušio navigaciju i prekinuo komunikaciju", zaključuje Milan Kovačević.
Srpsko-albanski sajber rat
Srpski hakeri ne spadaju u top klasu, iako u inostranstvu radi nekoliko naših vrhunskih stručnjaka.
Za vreme NATO bombardovanja 1999. godine definitivno smo pokazali da imamo talenat. PTT je dozvolio besplatan pristup Internetu, pa su mnogi naši hakeri, iako su imali "preistorijsku" dajl-ap konekciju, uspjeli da upadnu i obore veliki broj američkih sajtova, podsjeća Kovačević.
Mediji često bilježe i napade albanskih hakera na internet-sajtove srpskih tenisera ili SPC. Naši, pak, odgovaraju upadima na sajtove zvanične Prištine.
"To je dečija igra. Sajtove koje su oborili imaju nizak stepen zaštite. Albanci su na samom dnu hakerske lestvice", konstatuje Jovačević
Svakodnevno nam napadate sajtove
Redakcija "Novosti" u subotu je stupila u kontakt sa Libijskim omladinskim pokretom, koji je optužio srpske hakere.
"Hiljade internet korisnika iz Srbije svakodnevno napada i obara naše sajtove ili ih toliko zagušuju sa anti-NATO i EU parolama, da su potpuno neupotrebljivi. Ne tvrdimo da su svi oni hakeri, ali je jasno da se radi o organizovanoj akciji. Ukoliko se nešto uskoro ne preduzme, stvari će postati sve gore po nas", kaže za "Novosti" Mohamed al-Sabah, direktor odnosa sa javnošću Libijskog omladinskog pokreta.
Al-Sabah ističe da je čuo o uspješnim akcijama srpskih hakera za vreme NATO bombardovanja 1999. godine.
"Ono što nas dodatno frustrira je što libijska državna televizija stalno prikazuje mitinge iz Beograda i srpske Fejsbuk stranice podrške diktatoru Gadafiju", čudi se Al-Sabah.