ZAGREB - Nekadašnji haški osuđenik Vinko Martinović Štela u srijedu je na zagrebačkom Županijskom sudu ponovno izjavio da nije kriv za ubistvo Mostarke Jasmine Đukić, u trećem suđenju za isto nedjelo iz 1996. koje bi se u oktobru trebalo nastaviti svjedočenjem bivšeg čelnika obavještajne zajednice Miroslava Tuđmana i nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Ivana Penića.
Uz Tuđmana i Penića kao svjedok bi u oktobru trebao biti ispitan i Dragan Raspudić, nekadašnji Martinovićev suoptuženik koji je zbog ubojstva Jasmine Đukić već izdržao 10-godišnju kaznu, ali je u jednom od ranijih suđenja posvjedočio da s tim zločinom nema nikakve veze.
Treće suđenje zatražio je Vrhovni sud nakon žalbe tužilaštva na oslobađajuću presudu koja je donesena zbog nedostatka dokaza. Martinovića je tada teretio jedino Đino Zekan za kojega je sudski vještak utvrdio da boluje od PTSP-a, depresije do nivoa psihotičnosti te da ima “odmak od realiteta”.
Sud je tada zaključio da su Zekanovi iskazi, u kojima je prvo teretio Martinovića da bi kasnije govorio da su to od njega iznudile tajne službe i policija, upitni s obzirom na njegovo psihičko stanje.
U obrazloženju oslobađajuće presude istaknuto je da Zekanov iskaz posebno trebalo promatrati i zbog činjenice da je on sam pomagao u navedenom zločinu, a nikad nije bio procesuiran te da je bio nekakva vrsta pokajnika. Oslobađajućoj presudi pridonijeli su i iskazi niza svjedoka od koji su neki takođe govorili o pritiscima policije i tajnih službi dok su drugi optuženom pružili alibi.
Martinović je od početka tvrdio da je nevin, a ponavljanje suđenja i pritvaranje nazvao je “terorom hrvatskih vlasti”.
Njega je zagrebački Županijski sud još 1998. nepravomoćno osudio za ubojstvo Jasmine Đukić u Mostaru, ali Vrhovni sud je pet dana prije njegova izručenja Haškome sudu u avgustu 1999. ukinuo presudu zbog postupovnih propusta. Martinović je potom u Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994. a nakon odslužene dvije trećine kazne 2012. je izašao iz italijanskog zatvora. Dva mjeseca kasnije uhapšen je i pritvoren zbog ubistva u Mostaru, a u julu je počelo ponovljeno suđenje u kojemu je tužilaštvo ublažilo optužbu pa ga je teretilo za tzv. obično ubistvo, a ne kao prije da je zločin počinio iz koristoljublja, to jest da je Jasminu Đukić ubio kako bi se domogao njezina stana i prodao ga.
Martinovića se teretilo da je s Raspudićem i Krešom Vladićem, koji se prije zvao Azer Kajan, 7. marta 1996. naveče pokucao na vrata Jasmine Đukić. Kada ih je pustila unutra Martinović ju je navodno uhvatio za kosu i vrat i odvukao u dnevnu sobu, gdje ju je Raspudić hicem iz pištolja ranio u trbuh. Po optužnici, Martinović je nakon toga od Raspudića uzeo pištolj i ispalio joj dva hica u prsa i rame, a vidjevši da je još živa, naredio je Vladiću da joj puca u glavu, što je on s dva hica iz i učinio.