ZAGREB - Haški osuđenik Vinko Martinović zvani Štela nepravosnažno je danas oslobođen optužbe da je u Mostaru 1996. ubio 47-ogodišnju Jasminu Đukić, a zbog čega je 1998. bio osuđen na 8 godina zatvora.
U ponovljenom postupku sudija zagrebačkog Županijskog suda Tomislav Juriša oslobodio je krivice Martinovića, koji se nije pojavio na izricanju presude. Sud je utvrdio da nije bilo materijalnih dokaza protiv njega, dok ga je od svjedoka jedino teretio Đino Zekan.
Sudsko vijeće je zaključilo kako je riječ o svjedoku na temelju čijeg iskaza se nije moglo osuditi Martinovića budući da je psihijatrijski vještak utvrdio da svjedok boluje od PTSP-a, depresije do nivoa psihotičnosti, te da ima "odmak od realiteta".
Zekanovi iskazi, koji je u istrazi teretio Martinovića, a kasnije tvrdio da su to od njega iznudile tajne službe i policija, upitni su s obzirom na njegovo psihičko stanje, zaključio je sud.
Sudija Juriša je napomenuo kako je Zekanov iskaz posebno trebalo posmatrati i zbog činjenice da je on sam pomagao u navedenom zločinu, a nikad nije bio procesuiran, te da je stoga bio nekakva vrsta pokajnika.
Oslobađajućoj presudi pridonijeli su i iskazi niza svjedoka od koji su neki takođe govorili o pritiscima policije i tajnih službi dok su drugi optuženom pružili alibi.
Martinovićev branilac Ivan Stanić izrazio je zadovoljstvo presudom na koju je zamjenik Županijskog državnog odvjetnika Robert Petrovečki najavio žalbu.
Martinović je od početka tvrdio da je nevin, a ponavljanje suđenja i pritvaranje ocijenio je "terorom hrvatskih vlasti" nad njim.
Njega je zagrebački Županijski sud 1998. nepravosnažno osudio za ubistvo Jasmine Đukić u Mostaru, no Vrhovni je sud pet dana prije njegovog izručenja Haškom sudu u avgustu 1999. ukinuo presudu, zbog propusta. Martinović je potom u Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994, a nakon odslužene dvije trećine kazne lani je u januaru izašao iz italijanskog zatvora. Dva mjeseca kasnije uhapšen je i pritvoren zbog ubistva u Mostaru, a u julu je počelo ponovljeno suđenje u kojem je tužilaštvo ublažilo optužbu pa ga tereti za tzv. obično ubistvo, a ne kao prije da je zločin počinio iz koristoljublja, to jest da je Jasminu Đukić ubio kako bi se domogao njenog stana i prodao ga.
U ponovljenom suđenju branio se i transkriptima razgovora pokojnog predsjednika Franje Tuđmana s najbližim saradnicima iz kojih, po mišljenju odbrane, nesumnjivo proizlazi da je Martinovića trebalo uhapsiti "za bilo šta" kako bi ga u svakom trenutku mogli predati Hagu koji je spremao optužnicu protiv njega i komandanta tzv. Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute. Odbrana je te transkripte dobila tek 2011, nakon što je vlada Jadranke Kosor skinula oznaku tajnosti.
Martinovića su teretili da je s Draganom Raspudićem i Krešom Vladićem, koji se prije zvao Azer Kajan, 7. marta 1996. naveče pokucao na vrata Jasmine Đukić. Kada ih je pustila unutra Martinović ju je navodno uhvatio za kosu i vrat i odvukao u dnevnu sobu, gdje ju je Raspudić hicem iz pištolja ranio u trbuh. Po optužnici, Martinović je nakon toga od Raspudića uzeo pištolj i ispalio joj dva hica u prsa i rame, a vidjevši da je još živa, naredio je Vladiću da joj puca u glavu, što je on s dva hica iz automatskog oružja i učinio.