BEOGRAD - Milovan Đilas, za kojeg brojni tumači širom svijeta navode da je najpoznatiji komunisticki disident bivše Jugoslavije, rođen je prije 100 godina, 12. juna 1911. u selu Podbišće u blizini Kolašina, u Crnoj Gori.
Njegovo najpoznatije delo "Nova klasa" smatra se jednom od najrelevantnijih politikoloških studija 20. vijeka.
Đilas, potonji disident režima svoga dugogodišnjeg partijskog istomišljenika i lidera Josipa Broza Tita, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beranama.
Pravo i filozofiju studirao je na Univerzitetu u Beogradu, na kojem se povezao sa, tada zabranjenom, organizacijom Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).
Izbacivan je sa univerziteta.
U 22. godini je postao član Komunističke partije, i te,1933. godine prvi put je i hapšen, i zatim osuđen na pet godina zatvora.
Kaznu je služio u Sremskoj Mitrovici, gdje je, kako je navođeno u njegovim biografijama, uspio da prevede nekoliko romana sovjetskog romanopisca Maksima Gorkog.
Zbog bolesti je 1936. godine pomilovan i prijevremeno pušten na slobodu.
Godine 1938. nalazi se među organizatorima slanja dobrovoljaca u Internacionalne brigade koje su se borile u španskom građanskom ratu. Godine 1941. imenovan je za zastupnika Centralnog komiteta KPJ za Crnu Goru, i jedan je od organizatora partizanskog ustanka u tom kraju. Već naredne godine Centralni komitet KPJ, predvođen Josipom Brozom Titom, na skupu održanom u Foči, osudio ga je zbog "lijevih skretanja".
Đilasa je tada Tito smijenio sa položaja partijskog sekretara za Crnu Goru, ali je u partizanskom Vrhovnom štabu ostao da radi na poslovima agitacije i propagande.
Poslije završetka Drugog svjetskog rata dobio je Orden narodnog heroja, upravo na Titovo insistiranje.
Đilas je poslije proglasa kojim je 1948. godine Informbiro predvođen Komunističkom partijom SSSR-a, optužio jugoslovenske komuniste da su skrenuli s komunističkog puta napisao odgovor na te optužbe.
Za predsjednika Skupštine FNRJ izabran je 1953.
U to vrijeme on počinje da publikuje seriju tekstova za glasila "Borba" i "Nova misao", u kojima kritikuje postojeće ustrojstvo i organizaciju vlasti od strane Komunističke partije.
Ubrzo je smijenjen sa svih stranačkih funkcija, pod optužbom za "revizionizam" i isključen iz KPJ, ali i izopšten iz javnog života.
Bilo mu je ograničeno i kretanje, a ponovo je dospio u zatvor u Mitrovici.
Vikendom je, međutim, puštan, da bi, prijevremeno, 1958. godine, izašao iz zatvora.
Od tada je intenzivno pisao za inostrane novine, što ga je koštalo nove zatvorske kazne - od 13 godina.
I ovog puta je ranije oslobođen, a na slobodu je konačno izašao krajem 1966.
Naredne 1967. napustio je zemlju i nastanio se u SAD, gdje je te 1967. njegovo djelo "Nova klasa" proglašeno knjigom godine, a dvije decenije kasnije Univerzitet u Oksfordu uvrstio je "Novu klasu" među 100 knjiga "koje su izvršile najveći uticaj na politiku i istoriju 20. vijeka".
Umro je u Beogradu 20. aprila 1995. godine.
Sahranjen je u porodičnoj grobnici u rodnom selu u Crnoj Gori, po pravoslavnom crkvenom obredu.