KRF - Gradonačelnik Krfa Kostas Nikoluzos rekao je danas se nada da njegovi stanovnici više nikada neće morati da kao prije 100 godina dokazuju prijateljstvo Srbiji.
"Danas naša otadžbina prolazi kroz težak period. Suočeni smo sa velikom ekonomskom krizom sa ozbiljnim ekonomskim i političkim posljedicama po evropsko ali i globalno društvo. Borimo se za naše dostojanstvo i nezavisnost, suočeni sa nepomirljivim stavom lidera, koji nastoje da uguše stečena prava naroda i svaki glas otpora", naveo je Nikoluzos.
Borimo se, kazao je, da bi ponovo stali na svoje noge i na kraju pobjedićemo, a vaše prisustvo nam daje snagu, jer ste se i vi nadmetali sa istorijom i izašli kao pobjednici.
"Sjećanjem na ovom svetom mjestu odajemo čast onima koji su izgubili život za vrijeme boravka srpske vojske na Krfu u periodu od 1916. do 1918. i upućujemo snažnu poruku solidarnosti i humanizma cijelom svijetu", rekao je Nikoluzos.
Albanska golgota ustaljen je naziv za povlačenje srpske vojske i naroda preko zavijanih planina Albanije nakon invazije Njemačke, Austrougarske i Bugarske na Srbiju, u zimu 1915/16.
Kakvo je tada bilo stanje, govori saopštenje njemačke Vrhovne komande od 29. novembra:
"Pošto srpska vojska više ne postoji, već postoje samo njeni bijedni ostaci koji su se razbjegli u divlje albanske i crnogorske planine, gdje će bez hrane po ovoj zimi naći svoju smrt, to su prekinute dalje operacije i neće se više izdavati izvještaji sa balkanskog ratišta".
Tokom povlačenja srpske vojske preko Albanije, veliki broj vojnika je umro od hladnoće, gladi i iscrpljenosti.
Francuska vlada 28. januara 1916. odlučila je da njena mornarica odloži sve druge transporte dok iz Albanije ne bude izvučena srpska vojska i od toga dana saveznički brodovi su počeli ubrzano prevoze, te je do 15. februara na grčko ostrvo Krf prevezeno 135.000 ljudi i u Bizertu oko 10.000 ljudi.
Prvo iskrcavanje na "Ostrvu spasa", kako su Srbi prozvali Krf, bilo je u pristaništu u Guviji, šest kilometara sjeverno od grada, a materijalne troškove opremanja i izdržavanja srpske vojske preuzele su Francuska i Velika Britanija.
Na ostrvu Vidu, na koje su iskrcavani najteži ranjenici, nalazi se spomenički kompleks i u okviru njega mauzolej.
Od 23. januara do 23. marta 1916, na tom malom ostrvu umrlo je 4.847 ljudi.
Vido, organizovano kao bolnica, pretvoreno je u „ostrvo smrti", a more oko njega u „plavu grobnicu", gdje je oko 5.400 umrlih spušteno u more.
Iz pijeteta i poštovanja prema umrlim srpskim junacima, grčki ribari narednih 50 godina nisu lovili ribu u tom području.
On je podsjetio da je tokom te dvije godine na Krfu našlo gostoprimstvo 150.000 srpskih vojnika i civila, žrtve rata koje uvijek i svuda imaju isti izgled: namučeni, bolesni, gladni, izloženi svim opasnostima i zaraznim bolestima.
"Uz pomoć saveznika Krf se organizovao kako bi spasio mnogobrojnu za njegove mogućnosti izbjegličku masu", rekao je Nikoluzos i podsjetio da je uprkos tome oko 10.000 ljudi ostalo zauvijek u toploj zemlji i slanim vodama Krfa.
Kako kaže, za dvije godine Krf je nezvanično postao prestonica Srbije.
"Istorijski događaji su moralno i kulturno nametnuli Krfu ulogu ‘Ostrva spasa’ srpskih saveznika. U našem gradu je smještena skupština Srbije i Vlada. Formirana je srpska nacionalna štamparija i štampan je novac. Štampale su se novine i izdato je dosta knjiga. Otvorene su bile osnovne škole i razna kulturna i sportska društva. Organizovalo se jedno malo srpsko društvo i počeo je veliki napor za reizgradnju srpske države", rekao je.
Srpske izbjeglice su pridobile simpatiju i povjerenje Krfljana i uspostavili su sa njima srdačne prijateljske odnose.
Krf istorijski označava humanizam i saradnju među narodima
Osvrnuvši se na rat koji je na prostoru bivše Jugoslavije vođen od 1992 i 1999, Nikoluzos je rekao da je srpski narod "velikim krvoprolićem platio raspad Jugoslavije i otvorenu američku intervenciju i pokušao da ponovo započne svoj život iz ruševina NATO bombardovanja".
"Krfljani nisu samo rado ponudili humanitarnu pomoć, već su i oštro reagovali, kao i svi Grci, upućivanjem protesta i masovnim demonstracijama, na kojima su iskazivali svoje protivljenje nepravednom ratu i izražavali solidarnost sa srpskim narodom pjevajući pesmu 'Tamo daleko'“, dodao je.
Inače, predsjednik Nikolić rekao je da je bratstvo grčkog i srpskog naroda, skovano za vječnost, zauvijek utkano u naše biće, kao dio stradalne i junačke istorije Srbije.
Nikoluzos je govorio i o aktuelnom izbjegličkom pitanju rekavši da je to ozbiljan problem za Evropu, te da je potrebno da se, kako je rekao, vratimo unazad u našu istoriju da na tom primjeru naučimo.
"Zaštita i garancija prava izbjeglica je očigledno naša dužnost koja proizilazi iz neotuđivih vrijednosti čovečanstva. Evropa ne može da diže zidove.Ova logika je neistorijska, nehumana i nedemokratska. Moramo da obezbjedimo azil žrtvama rata i da na njih gledamo kao na sveta i neprikosnovena lica", rekao je gradonačelnik Krfa, te poručio:
"Sa ovog mjesta, koji istorijski označava humanizam i saradnju među narodima, šaljemo cijelom svijetu pouzdanu poruku da će solidarnost među narodima učiniti svijet boljim i da će pobjediti svaki oblik smrti".
"Sve njih Srbija nikada neće zaboraviti", poručio je predsjednik Srbije, izrazivši zahvalnost i savezničkim medicinskim misijama i narodu Krfa.
Nikolić danas prisustvuje otvaranju nove stalne postavke "Srbi na Krfu 1916-1918" u Srpskoj kući i biće proglašen za počasnog građanina opštine Krf.
On je 6. aprila doneo ukaz o odlikovanju Opštine Krf Sretenjskim ordenom prvog stepena za iskazanu plemenitost i humanost prema srpskim vojnicima koji su se prije 100 godina iskrcali na ostrvo Krf.
“Jedna od najvećih drama u istoriji srpskog naroda!
Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić izjavio je danas povodom stogodišnjice iskrcavanja srpske vojske na Krf i Vido da se na tim grčkim ostrvima odigrala "jedna od najvećih drama u istoriji srpskog naroda".
"Verovali smo u sebe i naterali saveznike da nam dozvole da probijemo Solunski front 1918. godine, čime je slomljena kičma silama Osovine i okončan do tada najveći rat u istoriji ljudske civilizacije", rekao je Nikolić na ostrvu Vido.
On je poručio da Srbija nikada neće zaboraviti da su zajedno sa Srbima na tom frontu ginuli vojnici iz Francuske, Rusije, Engleske, Irske, Škotske, Grčke, vojska Esad Paše, Kanade, Italije.
"Verujemo da Solunski front 1915. godine nije mogao da spasi srpsku vojsku, iako su u Nišu Saveznike čekali slavoluci okićeni cvećem i nada naroda da će evropske vojske stići. Verujemo da bi nam pomogli da su mogli i da bi sprečili da Austrijanci, Mađari, Nemci, Bugari pregaze Srbiju", rekao je Nikolić.