ZAGREB - Na suđenju petorici bivših hrvatskih vojnika za mučenje srpskih zarobljenika i civila u zatvoru Kerestinec kod Zagreba, danas je, pored žrtava i njihove rodbine, svjedočio i jedan tadašnji stražar, koji je potvrdio da su zatvorenici bili mučeni.
Postupak se vodi u zagrebačkom županijskom sudu protiv komandanta zatvora, sarkastično nazvanog Konačište za ratne zarobljenike, Stjepanu Klariću i njemu potčinjenim vojnicima Draženu Pavloviću, Viktoru Ivančinu, Željku Živcu i Goranu Štrukelju.
Klarić se tereti da je svojim potčinjenima dozvoljavao mučenja i maltretiranje zarobljenika, kao i da je sam u njima učestvovao.
Optuženi se, osim za mučenja i maltretiranja 34 pripadnika JNA i civila, terete i da nisu ništa preduzeli kako bi spriječili iživljavanja nad zatvorenicima.
Svjedok, stražar Rudolf Pajtak, koji je i u istrazi potvrdio da je odnos prema zatvorenicima bio užasan, i danas je ponovio da su zatvorenici odvođeni u "crnu sobu" iz koje su se često čuli krici i zapomaganje.
On je nekoliko puta video da su zatvorenicima spajali struju na polne organe, ali nije znao ko je od stražara učestvovao u takvim mučenjima. Pajtak je rekao da Klarića nikad nije video da odlazi u crnu sobu.
Od ostalih optuženih on se sjetio Viktora Ivančina, koji je u Kerestincu imao kancelariju, ali ga nije video da učestvuje u maltretiranjima. Željko Živec je dovozio hranu, a Gorana Štrukelja se ne sjeća.
Na pitanje koji su čuvari mučili zatvorenike, Pajtak je rekao da je u Kerestincu bio čuvar Branimir Lovrenčić "Buda", koji je saslušavao, prebijao i maltretirao zatvorenike.
Pajtak je u istrazi ispričao da su neki stražari zatvorenike skidali, tjerali ih da plešu goli i samozadovoljavaju se, ali je danas rekao da ih je vidio kako prolaze bez ođeće, ali ne i da plešu. Jednom je prilikom video da su jednog zarobljenika tjerali i da se samozadovoljava.
Duško Prkić, čija je majka Zorka bila u Kerestincu, rekao je da nakon njenog hapšenja u Sisku nije znao gdje je, osim da je odvedena na informativni razgovor.
Kad mu je rečeno da je u rukama legalne hrvatske vlasti otišao u Zagreb, da bi na kraju od Međunarodnog crvenog krsta doznao da je u Kerestincu.
Iako majka nije mnogo govorila o zatvoreničkim danima, njegov ujak, koji je takođe bio u Kerestincu, pričao mu je da su ga prebijali do iznemoglosti i vješali za gvozdenu motku. Najrećniji je bio kada su mu na jeziku gasili pikavce, jer je to značio kraj mučenja za taj dan.
Ujak mu je sada sto-odstotni invalid i živi u Srbiji, dok mu majka živi u Australiji.
Prkić je rekao da mu je majka pričala da su je tjerali da gleda kako joj prebijaju brata i da su ih stražari prisiljavali da do iznemoglosti pjevaju ustašku pjesmu "Jure i Boban".
Stražare zatvorenici nisu smjeli ni pogledati, a kad su prolazili morali su gledati u pod pa ih najvjerovatnije ni ona ne bi prepoznala, rekao je svjedok, dodavši da svi stražari nisu bili skloni mučenju zatvorenika.
Bivša zatvorenica Marija Pentek posvjedočila je da je u Kerestincu nitko nije prebijao, ali da je mučenju bio podvrgnut njen zet koji je bio u spskoj vojsci. Ona je rekla da joj je u Kerestincu bila i trudna kćer koja je pobacila, ali da ona o tom nikad nije htjela govoriti.
Suđenje se nastavlja sutra, kada bi se na klupi za svjedoke trebao pojaviti i bivši šef vojne obavještajne službe Josip Perković.
Petorica optuženih uhapšeni su krajem novembra 2010. godine. Mediji su tada pisali da je rad na slučaju počeo nakon prijave bivšeg pripadnika JNA koji je za ratni zločin optužio nepoznate počinioce.
Suđenje je počelo 27. marta.