ZAGREB- Nagraditi nekog službenika samo zato što uredno obavlja posao koji mu je u opisu radnog mjesta neko će nazvati pokušajem mita, a neko pak - zahvalom uobičajenom na ovim prostorima.
Upravo ovo potonje naveo je kontroverzni splitski sudija Slavko Lozina u nepravosnažnoj oslobađajućoj presudi iz oktobra prošle godine protiv grupe splitskih trgovaca, špeditera i carinika.
U presudi Županijskog suda u Splitu , Lozina ima zanimljivo opravdanje za dvojicu carinika - Silvestra Mladina i Peru Šerbu - koji su tokom 1996. i 1997. godine u nekoliko navrata od špeditera Željka Čotića dobivjali po 50 tadašnjih njemačkih maraka. Jednako tako, ni davalac “poklona zahvale” - špediter Čotić - za Lozinu nije sporan.
- Davanje nagrade nekome za kvalitetno i ažurno obavljen posao nije kazneno djelo, te je uobičajeno na ovim prostorima da se osobama koji su izvršile određene usluge za naručioca isti nagrade simboličnom svotom novaca li nekim poklonom u znak zahvalnosti i tretira se kao poklon, a ne kao kazneno djelo primanja ili davanja mita - stoji, među ostalim u, i inače, kontroverznoj Lozininoj presudi.
Petorica trgovaca, špeditera i carinika bila su optužena da su, svako u okviru svojih nadležnosti, pogodovali Dinku Dujmoviću, vlasniku poduzeća Voće promet, neobračunavanjem i neplaćanjem carinskih i poreznih dadžbina.
U dijelu presude koji se bavi optužbama za mito, sudija Lozina nalazi zavidni stepen razumijevanja za novčane oblike zahvale carinicima. Iznosi vrlo interesantne argumente iz kojih proizlazi da je gotovo pa prirodno davanje novčane “nagrade za ažurnost”.
Fiktivno carinjenje
- Logično je i razumljivo da se u konkretnom slučaju radilo o promptnom postupanju koje je bilo u interesu špeditera, da se roba što prije carini jer se radilo o voću i povrću (tzv. kvarljivoj robi). U konkretnim slučajevima špediter davanjem simbolične nagrade nije počinio kazneno djelo davanja mita, jer nije tražio od tih osoba da u okviru svoje nadležnosti obave neki posao koji nije u njihovoj nadležnosti ili ga nisu smjeli obaviti - poručuje Lozina u svojoj presudi.
Grupu se, među ostalim, teretilo za fiktivno carinjenje u najmanje 17 slučajeva, odnosno da roba koja je bila prijavljena u kontrolniku Carinske ispostave Sjeverne luke nikada zapravo nije ni izašla iz Hrvatske. U tom kontekstu, bile su i optužbe za mito.
I prije ove presude, Lozinina sudijska karijera obilježena je skandalima u sudnici, ali i izvan nje.