HAG - Haški Tribunal oslobodio je danas bivšeg načelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njemu podređenog Franka Simatovića Frenkija krivice za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH, 1991-95. godine.
Vijeće predsjedavajućeg Alfonsa Orija (Alphons Orie) utvrdilo je, većinom glasova, da Stanišić i Simatović nisu krivi po svim tačkama optužnice koja ih je teretila za progon na rasnoj, vjerskoj i političkoj osnovi, za ubistva, deportaciju i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila.
Kao nedokazan, raspravno većina sudija odbacilo i navod optužbe da su Simatović i Stanišić bili učesnici u "udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrba sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH" koji bi zatim bili uključeni u ujedinjenu srpsku državu.
Po optužnici, na čelu tog zločinačkog poduhvata bio je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.
Za oslobađajuću presudu su glasali holandski sudija Ori i Elizabet Gvaunza (Elizabeth Gwaunza) iz Zimbabvea, a protiv je bila sudija Mišel Pikar (Michelle Picar) iz Francuske.
Stanišić i Simatović su, po presudi, organizovali, opremali, obučavali, finansirali i kontrolisali "crvene beretke" koje su kasnije prerasle u Jedinicu za specijalne operacije SDB.
"Optuženi su... organizovali učešće Jedinice u jednom broju operacija u Hrvatskoj i BiH" tokom cijelog perioda na koji se optužnica odnosi - "najranije od septembra 1991, optuženi su komandovali Jedinicom i kontrolisali njeno angažovanje i obuku, preko njenih vodećih članova. Od avgusta 1993, Jedinica je formalno ušla u sastav SDB Srbije, kada je ozvaničena pod imenom Jedinica za antiteroristička dejstva", kazao je sudija Ori.
Ta jedinica je, zajedno sa Srpskom doborovoljačkom gardom Željka Ražnatovića-Arkana, milicijom SAO Krajine i drugim snagama "počinila zločine deportacije i prisilnog premještanja na brojnim lokacijama u Hrvatskoj i BiH", utvrđeno je presudom.
Raspravno vijeće je takođe utvrdilo da su te formacije i "Škoprioni" "počinili veliki broj ubistava Hrvata, Muslimana i drugih nesrba u Hrvatskoj i BiH".
Po presudi, "crvene beretke" su počinile ubistva i deportacije u Bosanskom Šamcu, te prisilno premještanje nesrba u Doboju u proljeće 1992, ali Stanišić i Simatović jedinicom nisu "upravljali" u tim operacijama, iako su njeno učešće "organizovali".
Vijeće je, većinom glasova, zaključilo da je "razumna mogucnost" da su upućujući "crvene beretke" van Srbije Stanišić i Simatović imali "ograničenu namjeru... uspostavljanja i održavanja srpske kontrole nad velikim dijelovima Hrvatske i BiH".
Presudom je utvrđeno da nije dokazano da su Stanišić i Simatović "upravljali" Ražnatovićevom SDG, ni "škorpionima" i drugim paravojskama koje su činile zločine, već da su sa njima imali "manje značajne veze".
"Vijeće nije moglo da zaključi da su optuženi organizovali ili upravljali SDG ili 'škorpionima'", naznačio je sudija Ori.
Stanišić i Simatović oslobođeni su krivice i za strijeljanje šest mladih Muslimana iz Srebrenice, koje su 16. jula 1995. počinili pripadnici "Škorpiona" i snimili to ubistvo.
Za miliciju SAO Krajine, koja je "deportovala između 80.000 i 100.000 Hrvata" i počinila brojna ubistva, presuda utvrđuje da su je Stanišić i Simatović podržavali tokom cijelog sukoba i da su morali znati za namjeru lidera SAO Krajine Milana Martića da "deportuje nesrbe".
To, i utvrđena činjenica da su u Krajini 1992. prvi logor za obuku specijalaca uspostavili Kapetan Dragan, Dragan Filipović i Živojin
Ivanović, bliski optuženima, po presudi, međutim, nije dovoljno za uspostavljanje njihove individualne krivične odgovornosti.
Po presudi, "crvene beretke" su kasnije slične logore formirale na Fruškoj Gori, odakle su odlazile u operacije u istočnoj Slavoniji; kod Iloka, odakle su pošli u akciju u Bosanskom Šamcu; kao i na planini Ozren, odakle su krenule u Doboj.
Budući da su Stanišić i Simatović, po optužnici, bili individualno krivično odgovorni za te zločine, kao učesnici u navodnom udruženom zločinačkom poduhvatu, vijeće je razmotrilo da li su oni dijelili "zločinačku namjeru" tog poduhvata i zaključilo je da, po raspoloživim dokazima, nisu.
Pošto je razmotrilo "direktne dokaze o Stanišićevoj namjeri", kako je rekao sudija Ori, raspravno vijeće "ne smatra da su oni dovoljni da utvrde Stanišićevu namjeru da počinjenjem zločina ostvaruje kriminalnu svrhu".
Kao "razumnu mogućnost", vijeće je u presudi navelo da je "Stanišićeva namjera u vezi sa 'Crvenim beretkama' i obukom drugih srpskih snaga - milicije SAO Krajine, SDG i Škopriona – bila ograničena na uspostavljanje i zadržavanje srpske kontrole nad velikim dijelovima teritorija Hrvatske i BiH".
Optužbu da su Stanišić i Simatović bili "kanal komunikacije" između Miloševića i drugih učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu - Radovana Karadžića, Ratka Mladica, Milana Martića, Gorana Hadžića, Milan Babić - raspravno vijeće je odbacilo kao nedokazanu, iako su oni imali direktne i mnogobrojne kontakte.
"Stanišić je djelovao kao veza, u najmanju ruku, između Miloševića i Martića, kao i Miloševića i Karadžića. Međutim, dokazi pokazuju da je postojao i regularan direktan kontakt između Miloševića, Martića, Karadžića i Babića", rekao je sudija Ori.
Za Simatovića, prvog komandanta "crvenih beretki", presudom je zaključeno da su operacije u kojima je učestvovao, "bile vojne akcije usmjerena na neprijateljske snage" i da nije dokazano da su u tim akcijama počinjeni zločini.
Razmatrajući da li su Stanišić i Simatović svojom podrškom "crvenim beretkama" u operacijama u Bosanskom Šamcu i Doboju, pomogli i podržavali izvršenje zločina, sudije su zaključile da je njihova podrška "bila usmjerena ka uspostavljanju i održavanju srpske kontrole nad tim područjima", a ne direktno za vršenje zlodjela.
Stanišić i Simatović biće pušteni iz pritvora Tribunala čim to bude praktično moguće.
Stanišića i Simatovića su vlasti Srbije uhapsile tokom operacije "Sablja" poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003.
godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu krivi.
Poslije jednog neuspješnog pokušaja, suđenje je počelo juna 2009, a izvođenje dokaza je završeno 17. septembra 2011.
Tužioci su pred sudije izveli 62 svjedoka, a u odbranu optuženih iskaz su dala 33 svjedoka.
Više puta prije i tokom procesa, Tribunal je optužene puštao na privremenu slobodu.
Dačić: Oslobađajuća presuda od velikog značaja za Srbiju
Premijer Srbije Ivica Dačić ocijenio je da je oslobađajuća presuda Haškog tribunala bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti MUP-a Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću od velikog značaja za Srbiju.
"Ovakva presuda je od velikog značaja za Srbiju. Vlada Srbije se zalagala i zalaže se za fer suđenja pred Haškim tribunalom, jer je to jedini način da se utvrdi istina o zločinima i steknu uslovi za pomirenje i obezbeđivanje trajnog mira i stabilnosti u regionu", saopšteno je iz kabineta premijera Dačića.
Fila: Presuda je i iznenađujuća i očekivana
Advokat Toma Fila izjavio je da je oslobađajuća presuda bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću i "iznenađujuća" i "očekivana".
Fila je izjavio Srni da se element "iznenađenja" odnosi na činjenicu da je Hag, koji je dosad imao selektivan pristup pravdi i pravičnosti, donio ispravnu odluku, a element "očekivanog" na to da "dokaza protiv Stanišića i Simatovića, jednostavno nije bilo".
On je rekao da se nije moglo dokazati da su oni radili bilo šta drugo osim onog što rade državni službenici.
"Vjerovao sam u svoje ljude i vjerovao sam da će se dokazati da oni nisu radili sa /Slobodanom/ Miloševićem", naglasio je Fila, čija je advokatska kancelarija branila danas oslobođene Stanišića i Simatovića.
Fila je konstatovao da se vremena u Hagu počinju mijenjati, "sada kada su tamo i ostali samo Srbi".
"Daće Bog da se trend oslobađajućih presuda i nastavi", istakao je Fila.
Upitan da li je jučerašnja presuda šestorici bivših čelnika Herceg-Bosne možda moralna kompenzacija za ranije oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, Fila je rekao da "Hag ne radi na tom principu" i da su presude Gotovini i Ramušu Haradinaju preinačene zbog jakih pritisaka Amerike.
Haški sud osudio je juče šestoricu bivših čelnika Herceg-Bosne za zločine nad muslimanskim stanovništvom 1993. i 1994. godine na 111 godina zatvora, te utvrdio da je postojao udruženi zločinački poduhvat na čelu sa prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
U novembru prošle godine je Žalbeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, koji su pred ovim sudom u aprilu 2011. godine prvostepenom presudom osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora za ratne zločine počinjene nad Srbima 1995. godine tokom vojne operacije "Oluja".
SDA: Oslobađanje produbljuje nepovjerenje
Stranka demokratske akcije (SDA) iznenađena je današnjom odlukom Haškog tribunala da od optužbi za teške ratne zločine i učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu oslobodi šefa Državne bezbjednosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića, saopšteno je iz ove stranke.
- Oslobađanje generala Perišića, a sada Stanišića i Simatovića, činjenice su koje pokazuju i dokazuju da je promijenjena politika Haškog tribunala sa primarnim ciljem aboliranja Srbije od odgovornosti za agresiju i ratna stradanja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Očito da su neki politički centri na ovaj način željeli nagraditi Srbiju za iskazanu kooperativnost, smatrajući da to istovremeno može doprinijeti regionalnoj stabilnosti, a na štetu žrtava najbrutalnijih ratnih zločina i etničkog čišćenja teritorija počinjenih u Evropi nakon Drugog svjetskog rata - navodi se u saopštenju.
U SDA smatraju da do pomirenja i normalizacije odnosa u regionu može se doći samo istinom i pravdom, a današnja presuda "nažalost, umjesto istine i pravde donosi neistinu i nepravdu".
- Ipak se nadamo da će, po žalbi Tužilaštva, drugostepeno vijeće donijeti drugačiju presudu i pravdu za žrtve i njihove porodice - saopšteno je iz Službe za odnose s javnošću Stranke demokratske akcije.
Mišetić: Groteskna presuda
Advokat Luka Mišetić, koji je u Hagu zastupao oslobođenog hrvatskog generala Antu Gotovinu, ocijenio je današnju hašku presudu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću grotesknom.
"Radi se o grotesknoj presudi i situaciji. Haška istorija znači da je Zagreb bio umješan u zločine u BiH, a Beograd nije", rekao je Mišetić, prenosi agencija Hina.
On je dodao da je suđenje Stanišiću i Simatoviću bilo posljednje na kojem se utvrđivalo je li bivša vlast Srbije bila umiješana u zločine u BiH.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Žarko Puhovski izjavio je, međutim, da se Tribunal u Hagu bavi pojedinačkim slučajevima, a ne nacijama ili državama.
"Vidjećemo kako će slučaj ići dalje, ali važno je shvatiti da se sud, s manjim ili većim greškama, bavi pojedinačnim slučajevima, a ne nacijama ili državama", rekao je Puhovski.
On je, kako prenosi Hina, rekao da se sud u konkretnom slučaju nije bavio time da li je postojao udruženi zločinački poduhvat srpskog vođstva, pa se zato u obrazloženju i govori o navodnom poduhvatu, nego time jesu li Stanišić i Simatović u tome učestvovali.
"Važno je takođe da su sudije ocijenili da nije moguće ustanoviti direktnu komandnu odgovornost", dodao je Puhovski.
Istoričar Josip Jurčević ocijenio je da je današnja oslobađajuća presuda plaćanje ustupaka Srbiji od strane Zapada.