VAŠINGTON - Činjenicom da su Hašim Tači, zvani "Zmija", i njegove kolege šverceri ljudskim organima i heroinom na čelu tzv. Republike Kosovo definisana je zaostavština američkog diplomate Ričarda Holbruka - smatra politički analitičar Srđa Trifković.
"Ričard Čarls Albert Holbruk bio je loš čovjek, koji je zastupao i sprovodio loše politike" - navodi Trifković i podsjeća da je Holbrukov prijatelj Hašim Tači napisao predsjedniku SAD Baraku Obami 14. decembra telegram, u kojem se navodi da "smrt Ričarda Holbruka predstavlja gubitak prijatelja" i predlože da trg u Prištini nosi Holbrukovo ime.
Nekoliko časova prije Holbrukove smrti državni sekretar SAD Hilari Klinton rekla je rukovodećim diplomatama te zemlje, tokom zabave povodom božićnih praznika, da je "on praktično sinonim američke spoljne politike".
Njena procjena je bila tačna pošto je karijera Ričarada Holbruka otjelotvorenje nekih manje privlačnih karakteristika savremene američke diplomatije - navodi u autorskom tekstu, dostavljenom Srni, Srđa Trifković.
Kao pomoćnik državnog sekretara za istočnoazijska i pacifička pitanja u administraciji bivšeg američkog predsjednika Džimija Kartera bio je glavno oruđe u stalnoj američkoj podršci indonezijskoj okupaciji Istočnog Timora.
Odobrio je isporuke naoružanja Indoneziji (1979), što je bilo direktno kršenje navodnih američkih sankcija na uvoz oružja Suhartovom režimu. To se dešavalo tokom perioda kada je gušenje hrišćana iz Timora - koje su provodili indonezijski muslimani - dostiglo nivo genocida, jer je tada ubijeno 200 000 ljudi ili oko trećine stanovništva na tom ostrvu.
Holbrukov odgovor na novinarsko pitanje o ovoj tragediji, kojoj je on direktno doprinio, bio je ilustracija njegovog karaktera i stila: "Želim da istaknem da nisam ni izdaleka zainteresovan u miješanje u spor oko toga koliko je ljudi zaista ubijeno. Ljudi su ubijeni i to je uvijek tragedija, ali je sporna aktuelna situacija u današnjem Timoru, a što se tiče stvarnog broja žrtava, to ionako nikada nećemo saznati".
Kao što se i očekivalo, Holbruk je 1979. godine lagao Kongresu da je glad u Istočnom Timoru, koja je izazvana kampanjom indonezijske vojske "Spaljena zemlja", bilo zakasnjelo reagovanje portugalijske kolonijalne vlasti.
Dvije decenije kasnije, hvaleći diplomatske vještine svog prijatelja Pola Volfovica, koji je tada bio ambasador u Indoneziji, Holbruk se hvalisao: "Pol i ja smo bili često u kontaktu da bismo osigurali da se Istočni Timor ne pominje u predsjedničkoj kampanji 1980. godine, pošto to ne bi bilo dobro po američke ili indonezijske interese."
Daleko od toga da je "donio mir u BiH" u Dejtonu 1995. godine - Holbruk je nadgledao nametanje paketa veoma sličnog Lisabonskom planu iz 1992. godine koji je izradila EU, a to je sporazum kojim bi bio izbjegnut rat, ali ga je Vašington namjerno "torpedovao" - navodi Trifković.
Glavni ishod rata u BiH bio je NATO transformisan u oruđe američke hegemonije i obnova američke dominacije u evropskim pitanjima u obimu kakav nije viđen poslije administarcije Džona Kenedija. Sporazum u Dejtonu nije bio vjerodostojni kompromis koji bi bio postignut mnogo ranije da je Amerika ostala po strani, ali značenje Dejtona bilo je evidentno u Holbrukovom razmetanju godinu dana kasnije kada je rekao: "Ponovo smo uključeni u svjetska pitanja, a BiH je bila test."
Na funkciji specijalnog predstavnika za Kipar 1997. godine Holbruk je iritirao Evropljane svojim oštrim zastupanjem članstva Turske u EU. Njegova pristrastnost prema kiparskim Turcima u odnosu na kiparske Grke na podijeljenom ostrvu oslikavala je stalni pristrasni trend u stvaranju američke spoljne politike. Holbruk nije bio tvorac tog trenda, ali je bio strasna pristalica od Indonezije do BiH i od Kipra do Kosova.
Holbruk se 1998. godine vratio na Balkan pripremajući teren za rat Bila Klintona protiv Srbije. On se 24. juna te godine sreo sa komandantom Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Ganijem Šehuom u selu Junik nedaleko od granice između tadašnje Jugoslavije i Albanije, izuvajući cipele poput kakvog "dimija", odnosno nekoga ko nije musliman, ali poštuje šerijatske zakone.
Obećao je američku podršku kampanji nasilja OVK protiv Srba. Početkom te 1998. godine Klintonov predstavnik za Balkan Robert Gelbard tačno je okarakterisao OVK kao terorističku organizaciju, ali je Holbrukova posjeta označila promjenu politike i direktno je vodila u Račak, Rambuje, bombardovanje NATO-a i transformaciju Kosova u džihadističko-mafijašku državu kakva je danas.
Najelokventniji epitafi stvaraju se dok je neka osoba još među živima. Potpredsjednik SAD Džo Bajden je Holbruka nazvao "najegoističnijim kopiletom kojeg je upoznao" - navodi Trifković.
Norveški diplomata Kai Eide, koji je do marta prošle godine bio na funkciji glavnog zvaničnika UN u Avganistanu, rekao je prije pet sedmica o Holbrukovom djelovanju u toj zemlji: "Ovo nije Balkan, gdje možete ljude nasilno primoravati da prihvate rješenje". Eide je dodao da Holbruk "u potpunosti nije shvatio kompleksnost avganistanske političke scene".
Holbrukovo shvatanje "kompleksnosti" ilustrovano je u njegovom pogrdnom nazivu za Srbe: "ubilački šupci" i poređenju Radovana Karadžića sa "evropskim Osamom bin Ladenom".
Zaista je bio sinonim američke inostrane politike: bio je grubi, arogantni nasilnik koji je diplomatiju shvatao kao umjetnost nametanja volje preko nišana - piše Srđa Trifković.