Dva desetljeća od krvavog raspada SFRJ narodi te bivše države još tragaju za istinom. Zagrebačka projekcija srpskog dokumentarnog filma "Tuđman i Milošević - Dogovoreni rat?" potvrđuje - potrazi se ne nazire kraj.
Riječ je o filmu koji je producirala i prikazala Radiotelevizija Srbije (RTS), a koji su nakon prikazivanja na srbijanskom javnom servisu vidjeli i gledaoci na nedavno završenom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox.
Autorka Slađana Zarić u razgovoru za Deutsche Welle objašnjava da je film snimljen povodom 20. godišnjice raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) kao svojevrsna rekonstrukcija čiju okosnicu čini odnos Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Oni su se, ponekad i bez svjedoka, tokom rata sastali gotovo 50 puta.
Iako je za mlađe generacije država koja je brojala oko 22 miliona stanovnika tek istorijski pojam, Srbi i Hrvati još uvijek preispituju odgovornost, ponajviše onih drugih, za rat koji je svom žestinom zahvatio tri republike bivše države. Stoga i ne čudi veliko zanimanje koji je ovaj dokumentarac pobudio u javnosti.
Autorka napominje da je interes u Srbiji za tu priču manji nego što je bio u Hrvatskoj.
"Kada je film emitovan na RTS-u, mnogi su procijenili da je to prohrvatski film, jer naslovnu tezu apsolutno negiraju političari iz Srbije ili se, kao član predsjedništva SFRJ Borislav Jović, na neki način prave ludi i tvrde da ništa ne znaju", objašnjava Zarićeva.
Samu naslovnu tezu autorka je stavila pod upitnik kao svojevrsnu provokaciju i ne nudi konačan odgovor, ali je sasvim jasno da su neki dogovori postojali.
"Postavljeno je pitanje do koje mjere su se oni dogovarali i koliko to ruši percepciju koju su zaraćene strane imale o tome zašto je vođen rat devedesetih", navodi Zarićeva, sigurna da apsolutnih dogovora zapravo i nije bilo.
Svoj stav zasniva na razgovorima s brojnim saradnicima Miloševića i Tuđmana, koji su, smatra, jedini relevantni sagovornici za ovu temu, pogotovo kada se radi o podjeli Bosne i Hercegovine (BiH) koja je navodno dogovarana na sastancima predsjednika u Karađorđevu i Tikvešu.
Riječ je o susretima bez pisanog traga, na kojima se razgovaralo "u četiri oka", ali oni koji su ih pripremali i dogovarali ne sumnjaju - raspravljalo se i o sudbini BiH.
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, nije još pogledao film, ali upravo zbog toga, kaže, može rasterećenije razgovarati o postavljenoj tezi.
Smatra da se SFRJ raspala zahvaljujući nestanku glavnih integrativnih faktora koje su činili Josip Broz i Komunistička partija, dok je istovremeno Jugoslovenska narodna armija (JNA) tražila sponzora.
Novi model za preživljavanje u višestranačju i tržišnom društvu nije pronađen, iako su Hrvatska, BiH i Slovenija nudile konfederaciju na tri do pet godina nakon kojih bi se vidjelo kojim putem se može ići dalje, ali svakako prema Evropi.
"To nije uspjelo. Milošević je varao svijet kako se bori za Jugoslaviju, a Srbe je varao govorivši im kako će živjeti u jednoj državi pod uslovom da oružjem pripoje dijelove Hrvatske i BiH etnički čistoj Velikoj Srbiji. Istovremeno je u plan ugradio i zločin genocida i ratni zločin", nastavlja Mesić u razgovoru za DW.
Za Tuđmana kaže da je bio impresioniran Miloševićevim uspjesima, ponajviše činjenicom da mu svijet sve to dopušta. Zbog toga je zaključio da bi trebalo zaštiti hrvatske interese u BiH, što je dovelo do toga da je jedan stvarao Republiku Srpsku, a drugi Herceg-Bosnu.
"Ne može se reći da je bilo riječi o dogovoru, već je bilo riječi o procjenama", tvrdi bivši jugoslovenski i hrvatski predsjednik u dva mandata.
Mesić je komentarisao i tvrdnje Borislava Jovića da je Njemačka "rasturila" Jugoslaviju, što je, navodno, bilo suprotno željama međunarodne zajednice i SAD-a.
"To su nategnute misli bez osnove. Bora Jović je bio 'mali od kuhinje´ i provodio je ono što je Milošević tražio, a on je htio samo Veliku Srbiju. JNA je u njemu vidjela sponzora i Milošević je išao u rat. To je provodio Bora Jović, koliko je to mogao u Predsjedništvu SFRJ. Jasno je njemu da je za rat kriv Miloševićev režim", odgovara Mesić.
Smatra da Srbija kao krivac za raspad Jugoslavije i smrt 100.000 mrtvih nije doživjela katarzu.
"Srbija treba doživjeti katarzu i Srbi moraju shvatiti da sreću i zadovoljstvo moraju tražiti u granicama Srbije. To bi morao shvatiti i Bora Jović", kaže Mesić.
Tadašnji predstojnik ureda Franje Tuđmana, Hrvoje Šarinić, ne negira podatak iznesen u dokumentarnom filmu da su se Tuđman i Milošević tokom rata susreli čak 48 puta, a i sam je 11 puta putovao na sastanke s Miloševićem.
"Sastanci su, naravno, bili dogovoreni i organizirani, a Bosna je bila središnja tema svih tih sastanaka. Je li na sastancima Tuđmana i Miloševića bilo nečega što bi prejudiciralo podjelu BiH, to vam ne mogu reći, ali vjerujem da jest", ispričao je Šarinić, koji poput Stjepana Mesića još nije vidio dokumentarac Slađane Zarić.
Na sastanke s Miloševićem je, kaže, odlazio po naređenju Tuđmana, jer hrvatski predsjednik nije želio odlaziti u Beograd.
Usprkos različitim interpretacijama ratnih događaja u BiH, Mesić sa sigurnošću tvrdi da Hrvatska nije formalno-pravno bila agresor na tu bivšu jugoslovensku republiku. Kao dokaz navodi činjenicu da Sabor Hrvatske nikada nije donio odluku o djelovanju hrvatske vojske na teritoriji BiH.
"Nije bilo ni takvih prijedloga. A da je bilo politike i onih koji su željeli pripajati dijelove BiH Hrvatskoj, bilo je. Pojedinci i grupe su i provodili takvu politiku, ali legalno - Hrvatska nije bila agresor", smatra Mesić.
Kada govori o budućnosti BiH, Mesić kaže da je Dejtonski sporazum prekinuo brutalan i krvavi rat koji je trebalo zaustaviti po svaku cijenu. Nažalost, on nije dao mehanizam prema kojem BiH može djelovati kao pravno uređena zemlja.
"Zbog toga međunarodna zajednica mora shvatiti da ne može ostati ovakvo nedefinirano stanje u kojem entitet Republike Srpske ne prihvaća BiH. Zato mora reagirati dogradnjom Sporazuma ili pritiskom kojim će se dati veće ovlasti središnjoj vlasti. Svako otezanje će samo otežati situaciju u BiH", poručuje Mesić, a kao nužnost navodi omogućavanje povrataka izbjeglica u RS.
Trenutna situacija u BiH je vrlo komplikovana i vrlo teško je dati bilo kakve prognoze, kaže Šarinić.
"Sve veće osamostaljenje Republike Srpske, koja je država u državi, suprotno je svemu dogovorenom. Osobno nisam optimist", zaključuje.
Međutim, jesu li tadašnji kreatori politike danas drugačiji ljudi? Gledaju li sa žaljenjem na istoriju koju su pisali devedesetih godina? Misle li da su pogriješili?
Zarićeva kaže da je neugodno iznenađena činjenicom da su neki ostali na nivou te 1991. godine, dok kao najiskrenijeg sagovornika ističe tadašnjeg predsjednika Slovenije Milana Kučana.
Kao posebnu vrijednost filma koji je zaintrigirao hrvatsku javnost naglašava činjenicu da je snimljen i prikazan na javnoj televiziji Srbije te da su u njemu otvoreno progovorile i srpska i hrvatska strana.
"Film je u Srbiji okarakterisan kao prohrvatski, a u Hrvatskoj kao prosrpski. Svaka strana čuje ono što želi čuti i što joj smeta", napominje autorka i zaključuje da reakcije pokazuju kako je bilo kakva kritika Franje Tuđmana u Hrvatskoj još uvijek problematična.