PRIZREN - Od desetak hiljada, koliko ih je bilo do 1999. godine, danas u Prizrenu živi 17 Srba i samo jedno dijete, petogodišnja Milica.
U martovskom pogromu 2004. u Prizrenu je izgorjelo sve što pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Plamen je gutao Potkaljaje, najljepši i najstariji dio Prizrena gdje su živjeli Srbi, a koji je krasio hram Hrista Spasa iz 14. vijeka, Vladičanski dvor, Bogoslovija, a u gradu saborni hram svetog Đorđa i Bogorodica Ljeviška.
Sedamnaestog marta 2004. bilo je 50 Srba u Prizrenu. Svi su evakuisani u bazu KFOR-a. Tako su preživjeli, ali se većina više nije vratila u svoj grad.
Od tada opstaju zahvaljujući brizi sveštenstva, ali i zaštiti koju nekima od njih pružaju komšije Turci.
Najpotresniji primjer je nesebično prijateljstvo između Evice Đorđević, njene kćerke Milice i dede Adema Mujovića. Samo sa njim smiju na ulicu, on im nabavlja namirnice, brine o svemu. "Ja volim svoj grad. Tu su grobovi mojih roditelja i mog dede koji je bio sveštenik, paroh. Redovno obilazimo grobove na zadušnice, ko bi im palio sveće svih ovih deset godina da nismo mi tu", kaže Evica. "Čim je rešila da ostane ovde, na svom ognjištu, ja sam rekao da ću da pomognem koliko mogu, dobrovoljno", rekao je kroz plač Adam Mujović.