HAG - Tužilaštvo Haškog tribunala zatražilo je danas od sudija da bivšem načelniku generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću izreknu kaznu doživotnog zatvora zbog pomaganja zločina u BiH i Hrvatskoj, 1993-95. godine.
"Zahtijevamo da generala Perišića proglasite krivim po svim tačkama optužnice i osudite ga na doživotni zatvor zbog tih zločina", rekao je, na kraju završne riječi, tužilac Mark Harmon.
Perišić je u 13 tačaka optužen za pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih djela, napada na nesrpske civile, progona i istrebljenja, u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici 1993-95. Te zločine, po optužnici, neposredno su počinile Vojska Republike Srpske (VRS) i Srpska vojska Krajine (SVK).
Tužilac Harmon naglasio je da je Perišićevo djelovanje "bilo zločinačko" zato što je "pomagao i podržavao počinioce", iako lično "nikada nije ispalio metak, niti ubio nekoga, nije zapalio ničiju kuću, niti ikoga prognao".
"U vrijeme njegovog mandata, počinjeni su neki od najtežih zločina", rekao je Harmon, napominjući da je Perišić imao "zaštitnički odnos" prema komandantu VRS Ratku Mladiću, koji je još na slobodi, iako ga je Tribunal 1995. optužio za genocid u Srebrenici.
Generala Perišića i tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, tužilac Harmon je označio kao "dvije najvažnije osobe za pružanje pomoći VRS i SVK".
Tužilac je danas u sudnici sumirao dokaza za navod optužnice da su oficiri VRS i SVK, koji su počinili zločine, bili pripadnici VJ, upućeni u BiH i Hrvatsku, a zatim i plaćani i unapređivani preko personalnih centara Generalštaba u Beogradu pod Perišićevom komandom. Harmon je tvrdio i da je Perišić nad njima imao kontrolu i komandu.
Zastupnik optužbe citirao je odluke Vrhovnog vojnog suda SRJ po kojim su oficiri VRS Vidoje Blagojević, Dragan Obrenović i Dragomir Milošević bili aktivni oficiri VJ u vrijeme kada su učestvovali u zločinima nad nesrbima u Srebrenici i Sarajevu.
U presudama o zahtjevima trojice oficira za finansijsku nadoknadu, Vrhovni vojni sud je utvrdio da su oni bili "oficiri VJ na službi na teritoriji bivše SFRJ, po naređenju pretpostavljenih".
Na osnovu istog nalaza, VJ je finansijsku naknadu za neiskorišćene godišnje odmore isplatila i komandantu VRS Ratku Mladiću.
Tribunal je Blagojevića osudio na godina zatvora, a Obrenovića, koji je priznao krivicu, na 17 godina zbog učešća u ubistvu 7.000 Muslimana u Srebrenici. General Milošević osuđen je na 29 godina zatvora zbog artiljerijskih i snajperskih napada na Sarajevo.
Kao dokaz Perišićeve komande i kontrole nad oficirima VRS i SVK, tužilac Harmon naveo je i da je on vanredno unapredio Obrenovića i Vinka Pandurevića, iako je bio "potpuno svjestan da su oni bili pripadnici Drinskog korpusa VRS koji je počinio zločin u Srebrenici".
Komandanta VRS Mladića, Perišić je u čin general-pukovnika 1994. unaprijedio dvije nedelje prije nego što je Mladić taj čin dobio u VRS, pokazuju dokumenti koje je u sudnici predočio zastupnik optužbe.
General Perišić je, pored toga, raspoređivao oficire VJ u VRS i SVK preko 30. i 40. personalnog centra generalštaba u Beogradu, a one koji su to odbili slao je u penziju, tvrdio je tužilac.
Harmon je prikazao Perišićevo naređenje kojim se general VRS Radoslav Krstić premješta na dužnost u vojnu školu u Beogradu. Tribunal je generala Krstića pravosnažno osudio na 35 godina zatvora zbog pomaganja genocida u Srebrenici.
Tužilac je u sudnici prikazao i Perišićevu naredbu o penzionisanju Ljubiše Beare, još jednog oficira VRS koga je Tribunal osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.
Po tužiocu, Perišić snosi i komandnu odgovornost zato što nije spriječio, ni kaznio raketne napade na Zagreb, u maju 1995, za položaja snaga RSK.
Harmon je naznačio da je, nasuprot tome, Perišić po kazni penzionisao generale SVK Milana Čeleketića i Mileta Novakovića, koje je smatrao odgovornim za krah RSK. Krivične postupke protiv njih, Perišić je, po tužiocu, izbjegavao zbog toga što bi "otkrili istinu" o vezama VJ sa srpskim vojskama u Hrvatskoj i BiH.
U nastavku zasedanja, završnu riječ započela je Perišićeva odbrana.
Suđenje generalu Perišiću počelo je pred Tribunalom 2. oktobra 2008, a tužioci su izvođenje svojih dokaza završili u decembru 2009. Dokazni postupak odbrane okončan je 11. januara ove godine.
General Perišić dobrovoljno se predao Tribunalu 7. marta 2005. godine, na dan kada je optužnica protiv njega objelodanjena, a dva dana kasnije je u prvom pojavljivanju pred sudijom izjavio da nije kriv ni po jednoj tački optužnice.
Od jula te godine bio je na privremenoj slobodi u Srbiji, a u pritvor Haškog tribunala vratio se 18. septembra 2008. Perišić je više puta na privremenu slobodu bio puštan i tokom procesa.