HAG - Tužilaštvo Haškog tribunala zatražilo je u utorak od sudija da odbace zahtjev Vojislava Šešelja za oslobađanje, tvrdeći da je izvelo dovoljno dokaza o Šešeljevoj odgovornosti za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH (1991-93).
Odgovarajući na zahtjev za oslobađanje, koji je Šešelj uložio u ponedjeljak, tužilac Matijas Markusen rekao je da su dokazi pokazali da je Šešelj dao "značajan doprinos" udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo stvaranje Velike Srbije, nasilnim uklanjanjem nesrba sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH.
Tužilac Markusen kazao je da su zločine navedene u optužnici počinile snage koje je formirao i na ratišta poslao Šešelj, ali i sam Šešelj "govorom mržnje", stvarajući atmosferu nesigurnosti i straha koja je dovela do deportacija i prisilnog premještanja u Vukovaru i Hrtkovcima.
Šešelj je optužen za ubistva, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje vjerskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine. Ta djela kvalifikovana su kao zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Napominjući da je Šešelj u ponedjeljak "govorio o svemu, samo ne o dokazima", zastupnik optužbe je naznačio da "nasuprot tvrdnjama optuženog, postoje dokazi da su dobrovoljci SRS počinili zločine".
Kao primjer naveo je lidere dobrovoljaca SRS Milana Lančužanina Kamenog, čiji su ljudi strijeljali oko 200 hrvatskih zarobljenika na Ovčari kod Vukovara; Milana Vukovića zvanog Ćele, koji je predvodio prebijanje, zlostavljanje i ubijanje Muslimana u Zvorniku, i Branislava Gavrilovića zvanog Brne čija je paravojska odgovorna za ubistva i prebijanje nesrba na Igmanu.
"Zločini su počinjeni nad ljudima samo zato što su bili 'pogrešne' nacionalnosti, zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska i zato što je Šešelj vjerovao da oni treba da ispaštaju za zlodjela prethodnih generacija", rekao je tužilac Markusen.
Zlodjela su, po optužbi, bili sredstvo za trajno uklanjanje nesrba sa teritorija Hrvatske i BiH koje su trebale da uđu u novu državu pod srpskom dominacijom.
Taj udruženi zločinački poduhvat predvodio je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, a u njemu su, pored Šešelja, učestvovali i Jovica Stanišić, Franko Simatović Frenki, Veljko Kadijević, Milan Babić, Željko Ražnatović Arkan i drugi.
Iako je Šešelj, po Markusenovim riječima, bio opozicioni političar, Milošević i drugi prihvatili su ga kada su 1991. prepoznali "istorijsku priliku" da stvore proširenu srpsku državu, odnosno Veliku Srbiju za koju se Šešelj zalagao kao ideolog četništva.
"Šešeljevi pozivi na etničku mržnju i istorijske nepravde podudarili su se sa težnjama tih vođa, koji su imali resurse da etnički očiste teritorije koje su željeli", kazao je zastupnik optužbe.
Tužilac je tvrdio da je u martu 1991. Milošević "pozvao na stvaranje borbenih snaga za zaštitu srpskih interesa", a "političare da zaborave na neslaganje".
"Pozivom na oružje" i "pozivom na boj", Markusen je nazvao Miloševićevu izjavu o "mobilizaciji rezervnog sastava milicije". Odmah potom, vlasti su Šešelju dopustile da registruje SRS i njeno "vojno krilo", a on je "mogao da formira brojne četničke snage".
U okviru udruženog zločinačkog poduhvata, MUP Srbije je, po tužiocu, 1991. osnovao "crvene beretke", a JNA je postala srpska vojska. Zatim su u Hrvatskoj i BiH formirani paralelni srpski organi vlasti, uključujući policiju i vojsku, uz podršku Miloševića i drugih.
Uslijedili su, smatra tužilac, zločini kao sredstvo progona nesrba, koje su u Hrvatskoj i BiH počinili dobrovoljci SRS, JNA, Vojska RS, arkanovci, teritorijana odbrana, lokalne milicije i pripadnici MUP Srbije.
Šešeljevo "zalaganje za obnovu četništva doprinijelo je udruženom zločinačkom poduhvatu zato što je zagovaralo homogenu srpsku državu, Veliku Srbiju, i silu kao sredstvo da se to postigne", naglasila je tužiteljka Lisa Birsej.
Prema zastupnicima optužbe, Šešelj se svojim riječima "služio kao oružjem", zagovarao je silu i netrpeljivost prema nesrbima, nazivao izdajnikom svakog ko bi predložio miroljubivo rješenje.
Tužioci nastavljaju izlaganje argumenata zbog kojih bi trebalo odbaciti Šešeljev zahtjev za oslobađanje.
Pretresno vijeće će odluku o Šešeljevom zahtjevu donijeti naknadno, kako je nedavno najavio predsjedavajući sudija Žan-Klod Antoneti, u roku od nekoliko nedjelja.
Po pravilima Tribunala, sudije mogu ocijeniti da su tužioci iznijeli dovoljno dokaza protiv Šešelja po svim tačkama optužnice ili zbog nedostatka dokaza odbaciti cijelu optužnicu ili neke od njenih tačaka.
Do sada se u praksi suda u Hagu nije desilo da u ovoj fazi procesa optuženi bude oslobođen.
Ukoliko sudije ne oslobode Šešelja, suđenje bi trebalo da bude nastavljeno dokaznim postupkom odbrane.
Suđenje Šešelju počelo je u novembru 2007. U sudskom pritvoru u Sheveningenu Šešelj je od 24. februara 2003, kada se dobrovoljno predao odmah pošto je Tribunal objelodanio optužnicu protiv njega.