BEOGRAD - Napadači na francuskog državljanina Brisa Tatona u centru Beograda 2009. godine proglašeni su krivim i osuđeni su na ukupno 240 godina.
Organizatori Đorđe Prelić i Dejan Puzigaća osuđeni su na 35, odnosno 32 godine zatvora, a Ljubomir Marković i Ivan Grković na po 30 godina zatvora.
Većina ostalih je dobila 12 ili 14 godina zatvora, a Vladimir Bošković koji je optužen za pomaganje učiniocima dobio je dvije godine zatvora uslovno.
Zbog velikog interesovanja u Palati pravde u Beogradu bilo je pojačano obezbjeđenje. Reporteri sa lica mesta javljali su da je veliki broj ljudi bio u zgradi, a da je cijeli prvi sprat, na kome se nalazi sudnica, pun ljudi.
Suđenje je trajalo sedam mjeseci i za to vrijeme saslušano je petnaestak svjedoka i izveden veliki broj dokaza.
Branioci su očekivali da svi optuženi budu oslobođeni usljed nedostatka dokaza, dok je porodica Taton vjerovala da je krivica optuženih potpuno dokazana.
Bris Taton je napadnut u centru Beograda 17. septembra 2009. godine, nakon čega je pao sa stepenica. Od posljedica zadobijenih tog dana, on je dvanaest dana kasnije preminuo u bolnici.
Analizom izvedenih dokaza sud je utvrdio krivicu za krivično delo teško ubistvo. Obdukcijom su utvrđene brojne telesne povrede, smrt je nasilna i nastupila je usled oštećenja mozga i izliva krvi", rekla je sudija Mirjana Ilić.
Najstroža zaprećena kazna za krivično djelo teško ubistvo je 40 godina.
"Optuženi su krivi što su 17. septembra 2009. godine, oko 17.40 na platou na Obilićevom vencu, u uračunljivom stanju, u bezobzirnom i nasilničkom ponašanju, organizovano tukli Tatona, nanevši mu teške povrede glave i tela, od kojih je umro 29. septembra", rekla je sudija Mirjana Ilić.
Sudija je u obrazloženju presude navela da je sud odbacio stav tužilaštva da su optuženi izvršili krivično djelo sa direktnim umišljajem.
"Oni koji su najstrože kanjeni su bili vođe navijačkih grupa a tako su se i ponašali. De fakto je da su oni imali vlast nad ostalima", rekla je sudija.
Na po 14 godina osuđeni su Branimir Četnik, Vladan Suvajac, Milan Vujović i Jovan Karbić. Na po 12 godina zatvora osuđeni su Stefan Veličković, Milan Tarlać, Dragan Tomasović i Bojan Matijević.
Za nasilničko ponašanje, Stepa Petrović osuđen je na pet godina zatvora, Dejan Stanković na četiri godine, dok je Vladimir Bošković osuđen na osam mjeseci zatvora, uslovno na dve godine zbog skrivanja optuženog Tarlaća.
"Grković, Puzigaća, Prelić i Marković organizovali su grupu navijača Partizana 'Iridućibili', 'Alkatraz' i 'Rebels' za napad na navijače Tuluza", rekla je sudija. Ona je dodala da su navijači beogradskog kluba iz više pravaca neopaženo prišli kafiću "Ajriš pab" na Obilićevom vencu, stavili hirurške maske i napali Francuze bakljama, drvenim palicama, šipkama i flašama.
Sudija je rekla da je znak za napad bio povik "Tuluz, Tuluz", a da su se Prelić i Marković, koji su sedeli u kafiću i osmatrali navijače iz Francuske, priključili napadu uz povik: "'Ajmo brate, počelo je".
Pošto su pretukli navijače Tuluza i povredili Filipa Morija i Rejmona Kazedevana, kao i konobara kafea Aleksandra Jakovljevića, optuženi su opkolili pokojnog Tatona, u blizini stepeništa na Obilićevom vencu.
"Tatona su udarali nogama, gazili ga po glavi i telu, gađali ga pepeljarama i flašama a zatim ga pritisnuli uz ogradu. Dvojica ili trojica optuženih su ga namerno bacili sa stepeništa, sa visine od 4,28 metara a zatim se razbežali", rekla je sudija.
Ona je dodala da su Tatonu nanjete teške povrede glave, polomljene kosti lica i lobanje, povređen vrat i trup, imao je i prelom grudne kosti i rebara i preponske kosti. Sud je utvrdio da je Taton pao lijevom stranom lica na zemlju i da nije moguće da je sam skočio sa stepeništa, već da je bačen.
"Sud je odbacio navode odbrane da Taton nije zbrinut na odgovarajući način u Urgentnom centru", rekla je sudija.
Izricanju presude prisustvovali su Tatonovi roditelji Suzan i Alen i ambasador Francuske u Srbiji Fransoa Ksavijer Denio.
Po izricanju presude rodbina optuženih je burno reagovala, plakala i vikala sudiji: "Vama će narod da sudi!", "Setite se njih pre nego zaspite!" i "Videćemo se u Strazburu!".
Presuda je izrečena u sudnici broj tri Palate pravde, u kojoj nije bilo dovoljno mjesta za svu zainteresovanu rodbinu i prijatelje optuženih, kao i za novinare. U Palati pravde postoji sudnica sa znatno većim kapacitetom, ali ta sudnica nije opremljena za simultano prevođenje.
Palatu pravde je obezbeđivao veliki broj policajaca u uniformi i civilu.