Ex -Yu

Ubijali djecu sa licima staraca

Ubijali djecu sa licima staraca
Ubijali djecu sa licima staraca
Agencije

BEOGRAD - Nacisti Peteru Egneru, osumnjičenom za zločine u Drugom svjetskom ratu u Beogradu, određen je pritvor i za njim je raspisana potjernica, čime je počeo postupak njegovog izručenja Srbiji iz SAD, čiji je državljanin.

Egner, pripadnik Hitlerovog Gestapoa, okrivljen je da je krajem 1941. godine u Beogradu ubijao i naređivao ubijanje civila, da je učestvovao u odvođenju ljudi u koncentracione logore, s namjerom da se uništi nacionalna grupa Jevreja, što je za rezultat imalo smrt 150.000 ljudi.

Na teret mu se stavlja da je od kraja 1941. do sredine 1942. godine obezbjeđivao odvođenje više grupa Jevreja u logor "Staro sajmište".

"Važno za ovo društvo je da se Vlada pobrine da ljudi koji su ubijali Srbe, Jevreje i Rome za to odgovaraju. To šalje snažnu i pozitivnu poruku. Nažalost, malo vlada je spremno da čini ovakve napore da se zločinci osude. Zbog toga, u moje i u ime 'Simona Vizentala' pozdravljam ovakav korak ove vlade", rekao je Efraim Zurof, direktor Centra "Simon Vizental".

Ministarstvo pravde SAD pokrenulo je proces oduzimanja državljanstva Egneru pred sudom u Sijetlu, jer je osumnjičen da je učestvovao u ubistvu više od 17.000 civila za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji.

Američke vlasti terete ga da je pristupio nacističkog tajnoj policiji 1941. godine i da je bio pripadnik Gestapoa do 1943. godine. Egneru se stavlja na teret da je učestvovao u ubistvu nekoliko desetina hiljada srpskih Jevreja, Srba, Roma i političkih disidenata, kao i da je pripadao specijalnoj akcionoj grupi zaduženoj za sistematsko uništavanje Jevreja na području Beograda. On je tokom ispitivanja u Americi priznao da je bio pripadnik tajne policije i da je sprovodio zatvorenike u koncentracione logore na Avali i Sajmištu, ali je naveo da je bio prevodilac tokom ispitivanja političkih zatvorenika.

Peter Egner svoje dane do eventualnog izručenja Srbiji provodi u domu za penzionere u Istsajadu, gdje ga mnogi stanovnici doma, posebno Jevreji, ignorišu. On kaže da ne želi da se informacije o njegovoj optužnici javno objavljuju, bar dok ne počne suđenje. Priznaje da je imao mnogo neprijatnosti zbog toga. "U početku sam počeo dobijati prijeteće telefonske pozive", izjavio je Egner u svom prvom obraćanju javnosti od podizanja optuženice i dodao: "Jedan me je pitao jesam li ja nacista, a dobijao sam i pozive iz Srbije. Nakon svega toga, bio sam primoran da promijenim broj. Štaviše, ni vrata ne otvaram ako ne znam ko mi dolazi."

Logor "Sajmište", "Jevrejski logor" ili logor "Zemun" nalazio se na dijelu Beograda gdje se nalazio sajamski prostor od 15.000 kvadrata koji je bio izgrađen 1938. i kojim je tokom rata upravljao njemački SS. U početku je logor bio samo za srpske Jevreje, da bi se kasnije proširio i na druge političke osuđenike, kao i na antifašističke borce oba pokreta otpora u Jugoslaviji. Gotovo 32.000 Srba i 8.000 Jevreja je umrlo u tom logoru ili strijeljano u Jajincima. Logor je radio od oktobra 1941. do jula 1944. godine.

Od početka marta do početka maja 1942. oko 7.500 jevrejskih žena i djece, bolesnika i ljekara iz Jevrejske bolnice i nešto odraslih muškaraca - tačan broj nije nikad utvrđen - usmrćeno je izduvnim gasovima iz motora kamiona dušegupke, koju su Nijemci poslali iz Berlina u logor na Sajmištu.

Dovođenje žena i djece započelo je 8. decembra 1941, a broj pritvorenih ubrzano je rastao. U paviljonu 3, koji je u prvoj fazi jedini prilagođen novoj namjeni, nalazio se najveći broj Jevrejki sa djecom - njih oko 5.000. Paviljon je bio premalen za toliki broj lica. Bio je oštećen od aprilskog bombardovanja Beograda i ljuta zima je prodirala sa svih strana. Od interniranih je na kraju ostalo živo samo šest žena koje su puštene sredinom maja 1942, jer su mogle da dokažu da su strane državljanke ili udate za Srbe hrišćane.

Lenka Anđelković o uslovima u logoru je rekla: "Hrana je bila užasna. Čim smo potrošili ono malo hrane što smo sa sobom poneli, nastala je prava glad. Izjutra smo primale jednu šolju tople vode, za ručak i večeru po jednu kašiku od oko četvrt litra nečeg što je ličilo na splačine sa pokojim listom kupusa ili komadom krompira..."

Posljedice takve ishrane bile su poražavajuće, kako je poslije rata rekla Stana Košanin, opisujući pacijente sa Sajmišta u Jevrejskoj bolnici:

"U bolnici su se s vremena na vreme pojavljivala nova lica: žene sa Sajmišta - bolesnice, deca sa ranama od promrzlina kojima su nokti otpadali od zime i nedovoljne ishrane. Svi su bili sama koža i kost. Deca sa svojim staračkim ispaćenim licima nisu ličila na decu. Žene, očiju izbezumljenih od straha, odbijale su da pred nepoznatim licima bilo šta kažu o logoru...". Sapatnica koja se docnije oslobodila iz logora, Vera Danon, kaže da mnogi nisu mogli da izdrže muke. "Nekoliko devojaka je poludelo. Samo je neka Levijeva odvedena, navodno u ludnicu. Sve druge su ostale i dalje s ostalima."

Zima 1941- 42. bila je izuzetno oštra. Šarlota Ćosić ovako je opisala patnje zbog zime: "Naše devojke koje su odlazile na prinudni rad na zemunski aerodrom vraćale su se ne samo promrzlih prstiju na nogama i rukama već su im sa nadlanica otpadali koža i čitavi komadi promrzlog mesa. Najstrašnije je bilo noću kada su mala deca, mučena glađu i zimom, plakala i molila majke da im daju hrane i da ih bolje pokriju. To je trajalo noćima i mnogi od nas nisu mogli ni trenuti od žalosti zbog bede te nevine dece."

Šarlota Ćosić kaže da je dnevno umiralo u prosjeku pet do šest lica. Vjeruje se da je prije konačnog usmrćivanja gasom oko deset odsto umrlo od zime, gladi i bolesti. (Agencije)

Urin tekao niz zidove

Zabilježene su riječi Šarlote Rot: "Sa gornjih spratova curila je na donje mokraća male dece, tekla je voda kojom su žene, po naređenju Nemaca, prale ležajeve, tako da su svi donji spratovi bili mokri, a slama uvek vlažna. Slamu nam uopšte nisu menjali. Mnoge žene nisu ni imale slame... Kako od kuće nisam donela posteljinu, jer su mi pre toga Nemci opljačkali stan, bila sam prinuđena da spavam na golim daskama i da se pokrivam svojim tankim kaputićem, tako da sam užasno trpela od zime..."

S folksdojčerima posjetio Srbiju

Sredinom maja 2008. Egner je boravio u Srbiji, kada je sa grupom folksdojčera iz inostranstva posjetio svoje rodno mjesto i gdje su folksdojčeri na lokalnom groblju u Crvenki otkrili spomenik raseljenim Švabama i svojim precima. Egner je tokom boravka u Srbiji više dana noćivao u motelu "Rodić" u Kuli. Dosije o Egneru Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije preuzelo je 21. jula 2008. godine od Arhiva Beograd, u kojem se jano vidi da je bio gestapovac. Ekspertski tim Tužilaštva za ratne zločine Srbije otputovao je krajem jula 2008. u Njemačku radi preuzimanja podataka o dešifrovanim telegramima i teleprinterima, kada je razbijena šifra "Enigma".

Peter Egner

  • Rođen 1922. godine, Crvenka, Kraljevina SHS
  • Njemački gestapovac iz Drugog svjetskog rata
  • Osumnjičen za ubistvo 17.000 civila u logoru "Staro sajmište"

Najčitanije