Poznati hrvatski politički emigrant Zvonko Bušić ubio se pet godina nakon što je pušten iz američkog zatvora. Detalji još nisu poznati, javlja Index.hr.
Bušić je u američkom zatvoru proveo 32 godine zbog otmice aviona i podmetanja eksplozivne naprave u jednoj njujorškoj željezničkoj postaji.
Otmica i podmetanje bombe bili su namijenjeni isticanju lošeg hrvatskog položaja u tadašnjoj Jugoslaviji, a Bušić i njegova supruga Julien Eden Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić odgovorni su za otmicu.
Otmičari su avion kompanije TWA s 92 putnika oteli 10. septembra 1976. godine. Avion je poletio s aerodroma La Gvardia u Njujorku prema čikagu, a grupa predvođena Bušićem otela ga je s namjerom da iz njega izbaci letke u kojima se objašnjava status Hrvatske u Jugoslaviji.
Avion je iz SAD-a preletio Atlantik i sletio na Island, odakle je poletio prema Londonu. Otmičari su iznad Londona bacili letke, nakon čega su putovanje nastavili prema Parizu iznad kojeg su takođe bačeni leci. Avion je nakon toga sletio na pariški aerodrom Šarl de Gol na kojem su se Bušić i ostali predali policiji.
1977. godine supružnici Bušić su zbog otmice i pogibije policajca, koji je poginuo prilikom pokušaja demontiranja podmetnute eksplozivne naprave, osuđeni na doživotnu kaznu zatvora. Ostali otmičari dobili su 30 godina zatvora, ali su u međuvremenu pomilovani i pušteni na slobodu.
Bušić je rođen 1946. u hercegovačkom selu Gorica, a na studiju u Beču je upoznao američku studenticu Julien Eden Šulc s kojom se oženio i koja mu se pridružila u borbi za hrvatsku nezavisnost. Mišljenje hrvatske javnosti o njemu je podijeljeno. Dok ga jedni smatraju hrabrim domoljubom, drugi podsjećaju na njegove terorističke metode.
Bušić ostavio dva oproštajna pisma - ženi i narodu
Hrvatski politički emigrant Zvonko Bušić, koji se ubio jutros u porodičnoj kući kraj Zadra, pet godina nakon izlaska iz zatvora u SAD, gdje je bio osuđen na doživotnu robiju zbog terorizma, ostavio je dva oproštajna pisma.
Policija se još nije zvanično oglasila povodom Bušićevog samoubistva, a mediji prenose da je on to učinio iz vatrenog oružja i da ga je žena pronašla u kupatilu.
Bušićev prijatelj Dražen Budiša je novinarima rekao da je pisma ostavio supruzi, rodibni, prijateljima i Hrvatima, u kome ih moli za oproštaj zbog onog što je učinio, jer više nije mogao da izdrži.
"Na jednom mjestu u pismu kaže da više nije mogao da živi u Platonovoj pećini"˝, rekao je Budiša novinarima i dodao da je "očito sanjati slobodnu Hrvatsku, uz sve nevolje, bilo lakše nego izdržavati hrvatsku svarnost".
Zagrebački "Jutarnji list"˝ objavio je u svom komentaru da je Bušić umro kao što je živio - tragično i nasilno.
Bušić, njegova supruga Julijana Eden Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić osuđeni su na zatvorske kazne u SAD nakon što su 1976. godine oteli avion kompanije TWA sa 92 putnika na liniji Njujork-Čkago.
Oni su avion preusmjerili preko Atlantika do Londona, a zatim do Pariza da bi bacili letke sa kojima su htjeli da skrenu pažnju na loš položaj Hrvatske u tadašnjoj SFRJ.
Avion su prizemljili na pariskom aerodromu "Šarl de Gol", gdje su se predali policiji.
Godinu dana kasnije supružnici Bušić su, zbog otmice i pogibije policajca prilikom pokušaja demontiranja podmetnute eksplozivne naprave na železničkoj stanici Njujork, osuđeni na doživotnu kaznu zatvora. Ostali otmičari su dobili po 30 godina zatvora, ali su u međuvremenu pomilovani i pušteni na slobodu.
Bušić je iz zatvora pušten juna 2008. godine, kada je i doputovao u Hrvatsku gdje je od tada živeo.
Rođen je 1948. godine u hercegovačkom selu Gorica, a na studijama u Beču je upoznao američku studentkinju Julijanu Eden Šult, s kojom se oženio i koja mu se pridružila u borbi za hrvatsku nezavisnost.
Javnost u Hrvatskoj je podijeljena u pogledu Bušićevih (ne)djela - jedni ga smatraju herojem, a drugi teroristom.