U selu Majen, u blizini Koblenca od 1999. godine živjela je romska porodica, koja je napustila Kosovo u ratnom vihoru. Međutim, uprkos teškoj situaciji i činjenici da je jedan član porodice ozbiljno bolestan, početkom decembra deprotovani su u krajnje nehumanim uslovima na Kosovo. Borka T., majka i supruga porodice, koja je bila teško bolesna, umrla je nakon deportovanja na Kosovo.
Naime, 7. decembra, u ranim jutarnjim satima, policija je došla u dom Borkine porodice i dala im pola sata da se spakuju i napuste Majen. Odmah su prebačeni na aerodrom u Dizeldorfu odakle su sa ostalim izbjeglicama poletjeli u Prištinu.
Borka T. je pregledana na aerodromu u Dizeldorfu i tamošnji ljekar je odlučio da je ona sposobna za deportaciju. Iako se znalo da ova žena godinama pati od PTSP sindroma te da je na intenzivnoj terapiji, dato je zvanično odobrenje za deportaciju.
Skoro svi zvaničnici, koji su učestvovali u procesu deportacije, ignorisali su njeno ozbiljno zdravstveno stanje, iako im je predočena medicinska dokumentacija.
Usljed svega što joj se desilo Borka T. je dobila izliv krvi u mozak, nakon čega je umrla.
Jens Dikman, advokat porodice, nedavno je izdao saopštenje u kojem opisuje traumatično iskustvo Borkine porodice:
"Borka T. je neposredno prije emigriranja u Njemačku živjela u Mitrovici, na Kosovu. Bila je svjedok stravičnih razaranja, usljed čega se i razboljela. Došaviši u Njemačku, porodica je konačno pronašla svoj mir, a ona je imala redovnu specijalističku njegu", stoji u saopštenju.
Kada su sletjeli u Prištinu, porodica je ostala sama, nije bilo nikoga da ih dočeka. Uza se su imali svega 220 evra.
Pri slijetanju u Prištinu Borka T. je doživjela panični napad, jer nije željela da se vrati u Mitrovicu. Zatim su odlučili da odu na jug Srbije, kod Borkinog brata.
S obzirom da nije imala ni osnovnu medicinsku njegu, Borki je iznenada pozlilo. Kada su je prebacili u bolnicu u Kragujevac, pala je u komu, a zatim ubrzo i umrla.
Vlasti Majen Koblenca ne prihvataju odgovornost za sve što se desilo neposredno prije Borkine smrti. Portparol lokalnih vlasti rekao je da je odluka donesena isključivo na osnovu mišljenja suda, gdje stoji da postoji mogućnost za njeno dalje liječenje na Kosovu.
Portparol je zatim advokatove optužbe da su ženu deportovali u zemlju gdje nema adekvatnu medicinsku pomoć i lijekove, nazvao cinizmom:
"Izliv krvi u mozak je nešto što ne možete predvijediti. To uvijek postoji kao mogućnost", rekao je on.
Tragična smrt Borke T. samo je još jedna opomena kada je u pitanju njemački deportacioni sistem. Skoro svake godine, hiljade bolesnih i nemoćnih bivaju deportovani u zemlje porijekla. U većini slučajeva riječ je o ljudima koji su godinama, a neki čak i decenijama, živjeli u Njemačkoj.
Većina deportovane djece je, zapravo, rođena i odrasla u Njemačkoj. U sličnoj situaciji našao se i Borkin sin Avdil, koji je u Njemačku došao s tri godine i skoro da ne zna drugi jezik osim njemačkog.
Prisilna deportacija je traumatična, kako za odrasle, tako i za djecu, jer nasilno prekidaju školovanje, napuštaju prijatelje i odlaze u zemlju, u kojoj mnogi nikada nisu ni bili.
Uzevši sve u obzir, advokat tvrdi da su lokalne vlasti imale dovoljno razloga da produže boravak ovoj porodici, ako ništa drugo, onda iz humanitarnih razloga.