Ex -Yu

Veritas: Međunarodna zajednica ćuti kao i prije 24 godine

Veritas: Međunarodna zajednica ćuti kao i prije 24 godine
Foto: N.N. | Veritas: Međunarodna zajednica ćuti kao i prije 24 godine

BEOGRAD - Međunarodna zajednica ćuti o tome što su Srbi u Hrvatskoj sve minorniji, obespravljeniji i napadaniji kao što je ćutala i prije 24 godine, kada je u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja" protjerano više od 250.000 Srba, dok ih se više od 1.800 vodi kao poginulo i nestalo, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas".

"Veritas" podsjeća da su 4. avgusta 1995. godine oružane snage i policija Hrvatske, uz odobrenje i podršku NATO-a, a u sadejstvu sa snagama Hrvatskog vijeća odbrane i takozvane Armije BiH, izvršile agresiju na sjevernu Dalmaciju, Liku, Kordun i Baniju, tadašnju Republiku Srpsku Krajinu.

Agresija je izvršena uprkos tome što je ta oblast, odnosno sektori "Jug" i "Sjever", bila pod zaštitom UN, kao i činjenici da su predstavnici Republike Srpske Krajine dan prije u Ženevi i Beogradu prihvatili prijedlog međunarodne zajednice o mirnom rješenju sukoba.

Protiv Srba je angažovan sedmostruko jači agresor koji je za nekoliko dana neravnopravne borbe ugušio otpor Srpske vojske Krajine. Srbi iz zapadne Krajine tada su, poučeni istorijskim iskustvom, krenuli u dotad najveću seobu na istok, braći po vjeri i naciji, podsjećaju iz "Veritasa".

U saopštenju se ističe da je i nakon prestanka svakog otpora Srpske vojske Krajine agresor ubijao ljude koji nisu htjeli ili mogli da odu sa vjekovnih ognjišta, kao i one u izbjegličkim kolonama, do Une i preko Une, duboko u teritoriji tadašnje Republike Srpske.

Na evidenciji "Veritasa" nalaze se imena 1.869 poginulih i nestalih Srba u ovoj akciji i poslije nje, od kojih 1.220 (65 odsto) civila, među kojima je 551 žena.

Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 1.124 lica, dok se kao nestalo vodi još 745, od kojih 565 civila, među kojima 289 žena.

Iz "Veritasa" ukazuju da Hrvatska, osim što odugovlači sa identifikacijama 357 ekshumiranih posmrtnih ostataka, izbjegava i ekshumacije na poznatim mjestima ukopa gdje se nalazi oko 138 posmrtnih ostataka uglavnom pod oznakom "nepoznat", što je jedinstven slučaj na području bivše Jugoslavije.

Zarobljavanje je preživjelo oko 1.500 pripadnika Srpske vojske Krajine, od kojih su mnogi osuđeni na dugogodišnji zatvor zbog navodnog ratnog zločina.

U logore za civile na silu je internirano oko 3.200 starih i nemoćnih, koji nisu htjeli ili nisu mogli da napuste ognjišta, navodi se u saopštenju.

Krajina je opustošena, opljačkana, pa porušena i zapaljena. Nisu bili pošteđeni ni crkveni, kulturni, istorijski srpski, kao ni antifašistički spomenici.

Savjet bezbjednosti UN tada, osim "snažne osude hrvatske vojne ofanzive velikih razmjera", nije donio bilo kakve kaznene mjere protiv agresora.

Iz "Veritasa" ističu da je "Oluja" jedini zločin u kojem su žrtve Srbi iz Hrvatske za koji je suđeno pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Iz "Veritasa" ističu da je pretresno vijeće tog suda prvobitno jednoglasno zaključilo da su dvojica od trojice optuženih hrvatskih generala bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem trajnog uklanjanja srpskih civila iz Krajine silom ili prijetnjom silom, te osudilo Antu Gotovinu na 24, a Mladena Markača na 18 godina zatvora, da bi potom Žalbeno vijeće, tijesnom većinom, tri prema dva, tu presudu poništilo i oslobodilo ih po svim tačkama.

Hrvatski sudovi su do sada za "Oluju" pravosnažno osudili samo jednu osobu - etničkog Albanca za slučaj "Prukljan" i "Mandići" i jednu nepravosnažno - etničkog Srbina za slučaj "Kijani".

I Sud BiH osudio je jednog pripadnika Petog korpusa takozvane Armije BiH za ratni zločin nad četvoricom pripadnika Srpske vojske Krajine, koje je uz njegovu saglasnost, po zarobljavanju na Suvoj međi na teritoriji Hrvatske, ubio mudžahedin iz sastava iste jedinice.

U direktnoj vezi sa ovom operacijom je i postupak pred Federalnim sudom u Čikagu po tužbi Srba iz Krajine protiv konsultantske firme MPRI (u kojoj se tvrdi da je MPRI izradila plan, obučila i pripremila hrvatske snage za "Oluju"), odnosno njene pravne nasljednice koji je, nakon dugih pregovora, u jesen 2016. okončan nagodbom.

Vrednije od simboličnog novčanog iznosa je saznanje da je posredstvom ovog postupka bar dio svjetske javnosti upoznat o tragediji Srba iz bivše Republike Srpske Krajine, a kojoj su kumovale i američke organizacije poput MPRI, ističu iz "Veritasa".

Sudski sporovi protiv Hrvatske u vezi sa "Olujom" vode se i pred Evropskim sudom za ljudska prava po tužbama oštećenih Srba, koji su izgubili sporove pred hrvatskim sudovima ili smatraju da hrvatska državna tijela nisu sprovela efikasnu istragu o smrti njihovih rođaka - civila ubijenih za vrijeme ili neposredno nakon ove akcije.

Međunarodni sud pravde je u obrazloženju svoje presude iz februara 2015. godine operaciju "Oluja" okvalifikovao kao etničko čišćenje.

U obrazloženju presude je navedeno da su Hrvati htjeli srpsku teritoriju bez Srba očekujući da sami odu, a ne da ih "unište u cijelosti ili djelimično", pa su, kako bi ih natjerali da napuste vjekovna ognjišta, granatirali njihove gradove i izbjegličke kolone, ubijali, te fizički i psihički zlostavljali zaostale civile i vojnike i sprečavali povratak".

Sve to, međutim, prema ocjeni suda, nije doseglo nivo genocida.

I umjesto da Hrvatska, i bez naloga Međunarodnog suda pravde, odustane od slavljenja "akcije etničkog čišćenja i masovnih zločina" kao dvostrukog državnog praznika ("Dan pobjede i domovinske zahvalnosti" i "Dan hrvatskih branitelja"), slavlje se iz godine u godinu pretvara u veličanje ustaštva i izlive mržnje prema Srbima, ukazuju iz "Veritasa".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije