HAG - Šef pritvorske jedinice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Tim Mekfaden, informisao je zvaničnike ambasade SAD u Hagu o zdravstvenom stanju, dnevnom režimu, pravnim i finansijskim poslovima i kontaktima van Tribunala bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića tokom njegovog boravka u zatvoru u Ševeningenu.
Kako piše u diplomatskoj depeši od 12. novembra 2003, koju je na svom sajtu objavio Vikiliks, Mekfaden je viđao Miloševića i s njim razgovarao "češće nego iko drugi", naglašavajući da bivši srpski predsjednik nije osoba koja rado svoje misli deli sa drugima.
Prema njegovim rečima, Milošević je imao ozbiljne srčane probleme koji nisu blagovremeno lečeni, ali istovremeno, kako je tvrdio Mekfaden, nije bolovao od dijabetesa ili, u najmanju ruku, od depresije. On je dodao da istorija Miloševićevih srčanih problema datira od vremena mnogo pre njegovog dolaska u Hag.
Upravnik zatvora u Ševeningenu je naveo da je Miloševića nemogućnost da viđa suprugu, sina, ćerku, snaju i unuka činila "suštinski nesrećnim", ali je prema rječima Mekfadena, srpski predsjednik bio preokupiran poslom, što ga je držalo podalje od depresije.
On je bivšeg srpskog predsjednika opisao kao samouverenog čovjeka, koji uspjeva uz pomoć svoje žene Mirjane Marković da organizuje čitavu mrežu pravnih i političkih kontakata, kao i da preko pravnih savjetnika u Beogradu uspešno vodi svoju Socijalističku partiju Srbije (SPS).
Milošević je, kako je rekao Mekfaden, sa ženom imao "izuzetan odnos" i mogao je da manipuliše nacijom, ali ne i suprugom, koja je "po svemu sudeći imala veliki uticaj na njega".
Kako je naveo upravnik zatvora u Ševeningenu, Mira Marković, s kojom je Milošević svako jutro razgovarao telefonom, bila je izvor informacija, utjehe, motivacije i strategije za Miloševića, koji se veoma oslanjao na nju.
Kada je Miloševićev krvni pritisak veoma skočio u septembru 2003, zvaničnici u Ševeningenu su razmatrali kako da smanje nivo njegovog stresa i "učine ga srećnim", rekao je Mekfaden koji je predložio da se pronađe način kako bi Mira Marković iz Rusije bila dovedena u Hag "sa određenim imunitetom kako ne bi bila uhapšena".
Tribunal je, međutim, procjenio da bi to bilo nemoguće, a i sam Mekfaden je ocjenio da bi susret dvoje supružnika ipak mogao da predstavlja dodatan rizik po Miloševićevo zdravlje "jer je Mira Marković mogla da bude veoma hirovita osoba".
Sa druge strane, Mekfaden je američkim zvaničnima rekao da su špekulacije o Miloševićevom finansijskom stanju precenjene, jer je bilo potrebno da se unutar redova njegove stranke pokrene kampanja za prikupljanje novca za plaćanje saradnika i putovanja njegovih advokata.
Prema rečima Mekfadena, poslje ubistva bivšeg srpskog premijera Zorana Đinđića u proleće 2003. Miloševićeva finansijska situacija se pogoršala, te pet meseci nije plaćao osoblje u svojoj rezidenciji u Beogradu, niti je neko vreme mogao da finansira avionske karte za svoje beogradske savetnike.
Kada se radi o pravnim savjetnicima Miloševića, Mekfaden je naveo da je srpski predsjednik vjerovao da je "okružen budalama" i u sudnici i van nje, dok je prema takozvanim prijateljima suda "gajio naklonost".
Mekfaden je srpskog predsjednika opisao i kao osobu sa skoro fotografskim pamćenjem, istakavši da "nikada nije sreo čovjeka sa takvom memorijom".
Iako je zadržao svoju "narcisoidnost" i u pritvoru, Milošević je, prema Mekfadenovim rječima, za razliku od drugih pritvorenika koji su se stalno žalili, bio kooperativan i uvjek je prihvatao Mekfadenove odluke, često odgovarajući "bar sam pokušao".
Što se tiče njegove svakodnevnice, ona je varirala od toga da li ide na suđenje, koje je bilo predviđeno tri dana nedeljno, ili ne.
U slobodno vrijeme, po rečima upravnika pritvora u Ševeningenu, Milošević je voleo da čita, i bio je "alav čitač, naročito đubreta i lakih trilera poput (Džon) Grišamovih" ili je slušao diskove Frenka Sinatre.
U okviru pritvorske jedinice, Miloševića su veoma voljeli i poštovali ostali zatvorenici. Mnogi od njih su čak nadgledali njegovo zdravlje i ohrabrivali ga da povede računa o ishrani, naveo je Mekfaden.