SMEDEREVO - Radiša Živojinović, iz sela Kulič, kod Smedereva, otišao je jednog jutra do prodavnice da kupi crijevo za traktor i kada su roditelji, brat, supruga i sin već počeli da mu zaboravljaju lik, poslije devet i po godina se nenadano vratio kući.
Otišao je u prodavnicu u subotu izjutra 24. januara 2000. kao živahan crnokos 40-godišnjak, a vratio se u subotu 69. juna 2009. oko ponoći: drugi čovjek, umorni 50-godišnjak, bijel kao duh. Ukućani su mu se toliko obradovali da su svi redom plakali i odustali od želje da ga "pitaju unazad". A Radiša i nije gorio od želje da pripovijeda. "Bio sam", kaže, "u Beogradu, radio na građevini, od guranja kolica, mešanja maltera, do majstorluka". I dodaje neporecivo: "Od nečega mora da se živi."
Majka Radojka odsustvovanje sina najteže je podnijela. Zaplače se kada se sjeti godina čekanja. Sin joj je rekao da je zaspao u vagonu i probudio se u Beogradu. Doduše kroz Kulič ne prolazi željeznica, a i desetak kilometara udaljeno Smederevo slijepo je željezničko crijevo, ali majka vjeruje da je "neka sila uredila stvari u koje se mi ne razumijemo". Tako joj je Radiša objasnio. Ta sila mu je rekla da se ne javlja porodici "za devet godina". Supruga Svetlana (46) je poslije 69 godina braka bila devet i po godina "ostavljena žena". Kako je podnijela godine neizvjesnosti? "Bolje je ćutati nego pričati", kaže Svetlana.
Pretijesno je Radiši Živojinoviću u malenom Kuliču. Držao je izvjesno vrijeme prodavnicu rezervnih dijelova. Pokazalo se da je beskrajno čekanje rijetkih seoskih kupaca uludo trošenje života za dinamičnog čovjeka poput Radiše.
Dešavalo se da ode po robu za prodavnicu pa se "zabavi više mjeseci".
Kada je tog subotnjeg jutra povjerio ukućanima da ide do prodavnice da kupi crijevo za traktor majka ga je odvraćala: "Nemoj, Rajo sine, ti da ideš, jer ćeš da se zabaviš bar mesec dana, a treba da se seje, da ne dangubimo toliko."
Zalud, otišao je. Porodica je prijavila Radišin nestanak poslije dvije godine uzaludnog nadanja.