BERLIN - Potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vučić je u ''berlinskoj ofanzivi'', izgleda, uspio da se nametne jakim njemačkim konzervativcima, predvođenim još jačom Angelom Merkel, kao pouzdan partner za razgovore, što bi, ako se ima u vidu kontinutet, kao obilježje njemačke spoljne politike, mogao biti znak da odnosi Berlin - Beograd ulaze u fazu stabilnosti, u kojoj nema mjesta za euforiju, ali ni za razočarenja.
Bez puno halabuke njemačkih medija, Vučić se u Berlinu sastao sa najvišim predstavnicima države i politike, odakle će u Beograd donijeti jednu tipično njemačku poruku - neće biti pooštrenja zahtjeva prema Srbiji, niti popuštanja u ranije postavljenim kriterijumima.
To, upravo, znači da se dogovoreno, sa današnjom ili prethodnom vladom, za Nijemce je svejedno, jer oni poštuju kontinuitet, mora i ispuniti i da neće biti udaraca ''ispod struka'' jače strane, ali ni prostora za ''izvrdavanje'' slabije.
Šta je, međutim, dogovoreno, to, očito, znaju političari obje strane.
Takav stav Njemačke se može nazvati i ''čvrstim'' i ''rigoroznim'' i ''neumoljivim'' i ''nepromjenljivim'', što u suštini i jeste, ali u cijelom komplikovanom i za srpsku stranu istorijski teškom odnosu Beograd - Priština, ponašanje zvaničnog Berlina bar donosi jasnost u odnosima i srpskim političarima može poslužiti kao ''priručnik za upotrebu'' komplikovanog političko - diplomatskog aparata, od koga "život" može da zavisi.
Vučić iz Berlina donosi i još jednu, za Srbiju, vjerovatno najvažniju poruku - niko od njega nije tražio priznanje Kosova.
I to bi mogla biti tipična poruka Nijemaca, koji imaju i istorijsko pamćenje i političku čestitost i znaju da njemačko - njemački sporazum o regulisanju odnosa sa DDR, potpisan tek 1972. godine, za koji njihovi analitičari kažu da bi ''bilo logike'' da se ''prepiše'' i na ''kosovski slučaj'', takođe nije predviđao priznanje DDR, kao nezavisne države.
Iako, možda, nema istorijske logike da se DDR poredi sa Kosovom, Nijemci, ipak, bolje od drugih Evropljana razumiju teritorijalna cijepanja i spajanja i teške riječi priznanja, a moguće je, znaju da čak ni njihov bivši kancelar Vili Brant, melanholični sjevernjak, ljubimac žena, građanin svijeta i socijaldemokratski političar kome su njemački konzervativci prebacivali ''rasprodaju nacionalnih interesa', nije mogao da DDR naziva pravim, punim imenom.
Srbija sada stoji ''pred vratima'' EU i Vučić je zvaničnom Berlinu, djelujući više ozbiljno i iskreno, nego diplomatski istrenirano, iznio stav Beograda i - to je, prema izjavama samih njemačkih diplomata - naišlo na pozitivnu povratnu informaciju.
To bi moglo značiti da je srpski konzervativac Vučić naišao na podršku njemačkih konzervativaca, što bi, pored napretka u dijalogu Beograd-Priština, moglo da bude jedan od važnih faktora za odluku njemačkog Bundestaga, koji daje ''zeleno'' ili ''crveno'' svjetlo, kada je riječ o njemačkom stavu za datum o početku pristupnih pregovora Srbije sa EU.
Njemačkoj političkoj eliti je, vjeruje se, jasno da će Srbija, ako uđe u EU donijeti sa sobom i svoje siromaštvo i svoje muke, kao što su to učinile i što će činiti i druge zemlje, ali im je još jasnije i da će, ukoliko ne uđe, za i onako finansijski oslabljenu EU, postati još veći problem nego što jeste.
Vučićeva posjeta Njemačkoj nije ni posljednja, a ni prva, ali je prva za koju nemacke diplomate jasno kažu da je povratna informacija o razgovorima u Berlinu veoma pozitivna.
Ovi razgovori su samo jedan u nizu, pred Srbijom stoji i težak period i Njemačka, koja je u aktuelnom političkom vremenu više puta brutalno djelovala prema srpskim evropskim i nacionalnim željama, pa bi zato jedno od razumih pitanja bilo - mrze li to Nijemci Srbe?
Njemački balkanolozi tvrde ''ne'' i čak porede svoje Pruse sa Srbima i navode da su Srbi ti s kojima su se Nijemci u novijoj političkoj istoriji krvavo sukobljavali, ali da stvaranja neprijateljstva, kao opšte kategorije u odnosima, nije bilo.
Ako je to tako, onda bi se njemačka brutalnost u obilježavanju evropskog puta Srbije mogla obrazlagati, između ostalog, upravo kontinuitetom, jer Berlin je među prvima priznao nezavisno Kosovo i tu, onda, izgleda, nema promjena.