Prošlog petka u Osnovnoj školi Žrnovnica, nedaleko od Splita, vukovarski veterani Damir Plavšić i Damir Markuš upriličili su nešto što se zove muzičko-scenski spektakl "Bitka za Vukovar".
To uključuje prikazivanje dokumentarnog filma, razgovor o Plavšićevoj knjizi i njegovo predavanje u kom nebrojeno puta spominje silovanja, ubijanja trudnica, a ne izbjegava ni nacionalističke stereotipe. Sve ovo događalo se van redovne nastave na molbu žrnovničkog Mjesnog odbora, ali u školskoj prostoriji pred brojnom djecom, piše Index.hr.
Bilo je morbidno, žali se jedan roditelj, pa priča kako su pred početak priredbe nasumice odabranoj djeci navučeni plaštovi, potom su poređani u vrstu, a u rukama su, u zamračenoj sali, držali lampione. Plavšićevo je predavanje, svjedoči dalje, bilo u istom tonu, puno mraka, strahova i nacionalnih generalizacija.
Index.hr ima kraće tonske zapise dijela predavanja koji potvrđuju riječi sagovornika.
"Hrvati su za njih ustaše"
Plavšić na snimku priča: "... koga će izvući napolje, mučiti, ubiti, žene silovati. Dalje opisujem kako su se prema nama odnosili u tri srpska logora. Mi Hrvati za njih smo bili, a nažalost još uvijek smo, samo ustaše i koljači srpske djece. Oni su zaista vjerovali u to. Gazili su nas, mlatili su nas svime što su imali. Vidjeli ste ovaj zadnji dio filma koji smo jako ublažili da vam pokažemo samo djelić onoga što smo proživljavali u srpskim logorima. Mi obični mali ljudi, Hrvati. Mržnja je bila neopisiva. Još uvijek danas ne mogu da shvatim čemu i zašto je bila tolika mržnja. Knjigu završavam s posljednjom stranicom ratnog dnevnika koji je napisao moj otac Ivan Zvonimir Plavšić, a kog su ubili na Ovčari zajedno s 264 vukovarska ratnika i ranjenika - govorio je Plavšić okupljenima. I osnovcima.
Potom je pitao djecu ima li među njima šesnaestogodišnjaka, ali niko se nije javio. Svejedno, nastavio je s mučnim detaljima:
"Ne znam jeste li znali, na Ovčari je ubijen jedan dječak koji je imao 16 godina. Na Ovčari su ubili trudnicu u sedmom mjesecu trudnoće. Pre toga su je mučili, silovali, a onda su je ubili tako što su joj pucali u plod. Je l' možete da zamislite kolika mržnja mora biti u srcima ljudi da nešto takvo naprave? Jeste li ikada čuli za Velepromet, djeco? Velepromet? Velepromet je mjesto u Vukovaru gdje je, po našoj procjeni, ubijeno oko 700 naših civila, ranjenika, branilaca, žena", objasnio je Plavšić pa se osvrnuo na nastup imenjaka Markuša:
"Damir je rekao da je sada u Hrvatskoj pronađena samo 51 masovna grobnica".
Duša Vukovara krvari
U drugom tonskom zapisu koji ima Indeks Plavšić se grozi aktuelne situacije u Vukovaru. Kaže:
"Još nešto za kraj - duša grada Vukovara još uvijek krvari. Vidjeli ste kako je danas grad Vukovar lijep i obnovljen grad, u njega se vraća život. Danas je u gradu Vukovaru najteže ženama koje su nakon pada grada Vukovara bile silovane. Djeco, te žene nisu bile samo silovane. Na njima su se iživljavale prljave, smrdljive, bradate zvijeri, satima su ih silovali, prelazili su preko njih, pljuvali su ih, mučili su ih".
"One žene koje su preživjele ta mučenja danas kada hodaju mojim slobodnim gradom, mojim hrvatskim gradom Vukovarom, i kada im u susret dođe jedan od tih njihovih silovatelja i mučitelja, one spuštaju svoju glavu i drhte i boje se i stide se, a silovatelj prolazi pored nje bez straha, bez srama i bez griže savjesti. Djeco, jeste li ikad čuli za reč mirna reintegracija i opšti oprost? Jeste čuli ili niste čuli? Znate li kako je Vukovar vraćen u Hrvatsku? Mirnom reintegracijom, tako je. E vidite, baš jedan od sporazuma koji su bili u okviru te mirne reintegracije jeste sporazum koji se zove opšti oprost, tako da mnogi oni koji su činili raznorazna zvjerstva danas su slobodni i danas primaju hrvatske penzije. Takva vam je situacija danas u Vukovaru - tvrdio je Plavšić u Osnovnoj školi Žrnovnica.
Srbi, bombe, tenkovi...
Potom je pričao o borbama. Citiramo ono što je zabilježeno na snimku:
"... Poginulo najviše neprijateljskih vojnika, ali je poginulo i najviše nas vukovarskih ratnika. A mi koji smo preživjeli u prosjeku smo ranjeni dva puta. Dalje opisujem kafe bar London. Sjećate se iz ovoga filma? Sam kafe bar London branilo je nas šestoro, napadala nas je kolona tenkova, vidjeli ste originalne snimke Arkana i njegovih dobrovoljaca.
"Na taj dio je navaljivalo negdje 400 do 500 vojnika. Satima smo zadržavali da ne prođu taj kafe bar London i baš kad smo bili u Americi, američki marinci su nas pitali: "Pa zašto ste se toliko dugo borili iz te ruševine, zašto se niste povukli na rezervni položaj preko puta?" A onda sam im ja objasnio da smo se mi ranije povukli na drugu stranu puta. Na hiljade civila, dječice, ranjenika koji su bili, živjeli u podrumima ovih ruševina od kuća ne bi stigli da se izvuku na vrijeme, Srbi bi brzo prešli na drugu stranu i izvršili bi pokolj bacajući bombe u podrume kao što su to učinili dan ranije u naselju Lužac", tumačio je Plavšić djeci i roditeljima.
Na kraju kaže: - Prije svega moram da kažem da rat nije način rješavanja sukoba. Molim vas, uvijek izaberite mirno rješavanje sukoba. Nikad nemojte da se tučete. Zašto vas to pitam, djeco? Momci, ako ste se potukli, vjerovatno ste se potukli jedan na jedan, je l' tako? - pita okupljene klince pa dobija odgovor "da" i smijeh.
"Slušaj sad ovamo, slušajte ovamo - nastavlja Plavšić: - Zamislite da se vi sami morate tući protiv njih šest. Bilo bi malo nezgodno, je li tako? A sad poslušajte sljedeću situaciju: zamislite da vi sami morate da se tučete protiv njih 60. Zašto vam to govorim, djeco? Damir Markuš je rekao na početku: grad Vukovar je branilo 1.803 branilaca, a napadala nas je neprijateljska sila koja je brojala između 60 i 80.000 vojnika. Oni su imali brodove, tenkove, avione, helikoptere, topove, sve živo, a mi smo imali ručno pješačko i ručno protivtenkovsko pješačko naoružanje, a uspjeli smo punih 88 dana da držimo grad i na takav način smo spriječili da veći dio neprijateljske vojne sile krene dublje u Hrvatsku", objašnjavao je Plavšić u Žrnovnici.
Snimak slušajte klikom na ovaj link
Barišićeva dozvola za smrdljive nakaze
Mediji su već problematizovali Plavšićeva predavanja, pisalo se da nisu primjerena za školarce. Na primjer, u martu ove godine "Novosti" su pod naslovom "Užitak ubijanja pred djecom" objavile da su "Ministarstvo nauke i obrazovanja i Agencija za vaspitanje i obrazovanje odobrili da se širom Hrvatske održava predstava "Bitka za Vukovar" u kojoj se pred školskom djecom govori o užitku ubijanja neprijatelja kao "prljavih, smrdljivih, bradatih nakaza".
Index se obratio Ministarstvu i Agenciji o događaju u Žrnovnici, odgovor je stigao iz Ministarstva:
"U mandatu bivšeg ministra Pave Barišića, Ministarstvo nauke i obrazovanja je 27. januara 2017. godine primilo dopis Udruženja branitelja sa zahtjevom za verifikacijom muzičko-scenske predstave "Bitka za Vukovar – kako smo branili grad i Hrvatsku". U skladu sa propisima, Ministarstvo je zatražilo stručno mišljenje Agencije za vaspitanje i obrazovanje u čijoj je nadležnosti stručna procjena.
"Ministarstvo je primilo pozitivno stručno mišljenje Agencije za vaspitanje i obrazovanje koje je potpisala tadašnja direktorka Jadranka Žarković Pečenković pa je na osnovu tog mišljenja tadašnja pomoćnica ministra Sanja Putica potpisala saglasnost za sprovođenje planiranih aktivnosti. Dakle, stručnu procjenu napravila je Agencija za vaspitanje i obrazovanje u čijoj je to nadležnosti pa Vas za više informacija upućujemo da se obratite Agenciji za vaspitanje i obrazovanje - upućuju nas iz Ministarstva, ali i informišu da su nakon našeg pitanja zatražili informaciju od škole koja samostalno odlučuje o izvođenju programa.
"Od direktorke smo dobili informaciju da je program održan u školi s početkom u 19 sati, a to znači poslije nastave i ulaz je bio slobodan pa isti nije bio namijenjen učenicima škole, već građanima, a organizator je bio Mesni odbor Žrnovnica. Škola je prema riječima direktorke dozvolila održavanje programa, kao što to čini inače, na osnovu mišljenja Školskog odbora s obzirom da u mjestu nema drugih prostora u kojima bi se održavala muzička i druga kulturna događanja. Školski zbor nije nastupao u programu, djeca su nosila zapaljene svijeće na pozornicu i uz saglasnost roditelja koji su prisustvovali programu", napominju iz Ministarstva.
Snimak slušajte klikom na ovaj link.
Škola se pohvalila događajem na portalu
Gotovo identične rečenice čuli smo od Matije Šitum, direktorke škole. I ona ističe kako nije riječ o školskom sadržaju, ali nesumnjivo su mu prisustvovala brojna djeca kojoj se i Plavšić često obraća. Nesumnjivo je i da se škola na veb stranici pohvalila Plavšićevim i Mrkuševim predavanjem održanim za mještane, ali kako lepo piše na portalu škole, i za učenike.
Ali, resorno Ministarstvo i Agencija za vaspitanje i obrazovanje prezrivo su pljunuli na pedagogiju i zaključili kako je dovoljno biti svjedok nečega da bi se o tome pričalo djeci. Nezavisno od načina na koji se priča, selektivnosti činjenica i brutalnosti izgovorenog. Ovdje se, uostalom, u pauzama između ratova tradicionalno odgajaju novi ratnici.
Govorimo samo istinu
Oglasio se i Plavšić. Kaže da Markuš i on u predstavi govore "samo istinu" i s njom obilaze svijet. Pohvalio se s više od 90.000 gledalca u 197 gradova u Hrvatskoj i svijetu. Predstavu naziva izrazito antiratnom i dodaje: - Djeci i gledaocima na kraju govorimo da na sve moguće načine izbjegavaju sukobe i da ih rješavaju mirnim putem i dogovorima. Takođe u svakoj predstavi napominjemo da je više hiljada pripadnika srpske nacionalne manjine branilo Hrvatsku zajedno s nama, promovišemo mir i suživot, a ja posebno ističem da svi mi katolici i vjernici moramo da oprostimo, ali da ne smijemo nikada da zaboravimo rat koji je stvorio slobodnu Hrvatsku.
Poslao je i linkove na tekstove o Ružici Markobašić, trudnici ubijenoj na Ovčari, neimenovanim ratnim silovateljima koji žive i rade u Vukovaru, zatim neke od negativno intoniranih izjava srpskih zvaničnika o Hrvatima. Plavšić se poziva i na dopuštenja prosvjetnih vlasti, ističe kako je njihova predstava prilagođena učenicima viših razreda osnovne i srednjih škola.
Posebno je zanimljiv dio u kom priznaje da na početku učestvuju učenici nižih razreda i to "izvođenjem plesno-pjevačkih tački", ali zatim, a u skladu s nečim što naziva "Detaljnim planom organizacije", treba da budu "odvedena u zasebnu prostoriju s osvježenjem, a u kojoj s njima do kraja predstave treba da bude jedna ili više odraslih osoba. Na kraju predstave pozivaju se na pozornicu radi zajedničkog fotografisanja, a potom odlaze s roditeljima svojim kućama."
Premala djeca
U Žrnovnici, međutim, sva djeca u publici bila su mlađa od 16 godina, a kako smo vidjeli na nekim snimcima koje posjedujemo, među njima je sigurno bilo učenika nižih razreda.
Biće da je rat magična riječ pred kojom nestaje sva navodna briga za osetljivost djece, inače i te kako prisutna u svakodnevici, zaključuje novinar Indexa.
Snimak možete slušati kad kliknete na ovaj link
(Index.hr)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
