RIJEKA - Na Županijskom sudu u Rijeci pod predsjedanjem sudije Ike Šarić juče su izrečene presude "šestorki" optuženoj da su Riječkoj banci nanijeli gubitke od gotovo 100 miliona dolara.
Prvooptuženi devizni diler Eduard Nodilo (56) osuđen je na šest godina i šest mjeseci zatvora, dok su svi ostali, tadašnji predsjednik Uprave Riječke banke, Ivan Štokić (55), član Uprave i direktor Borislav Perožić (52), direktor deviznog djeljenja Milojko Tankosić (61) i radnice iz back officea, Snježana Podobnik (47) i Mirta Vlah (55) oslobođeni su optužbi.
Nodilo će, takođe, sam morati nadoknaditi štetu.
Afera je izbila u martu 2002. godine nakon čega je prvo pritvoren Nodilo, a ubrzo i dvije radnice banke. Kada su oni nakon šest mjeseci po sili zakona pušteni iz pritvora uhapšeni su i osumnjičeni direktori Štokić i Perožić koji su u riječkom zatvoru proveli devet mjeseci. Nakon dugotrajne istrage protiv svih je podignuta optužnica koja je na kraju suđenja ponešto izmijenjena. U prvoj tački Nodilo se teretio da je od septembra 1997. godine do zaključno 4. marta 2002. godine kao rukovodilac deviznog tržišta, ovlašten za investiranje deviznih sredstava na razlici tečajeva, temeljem ugovora s brokerskim kućama "Swiss Financ" i "Carr F." koje je potpisao Štokić, a koji su bili protivni načelima bankarskog poslovanja i statuta banke, s inostranim bankama sklapao ugovore o kupoprodaji deviza.
Pritom je bio svjestan da njima ostvaruje gubitke i da ih kontinuirano povećava, te je prelazio limite, nije ugrađivao klauzule stop-loss, niti je trgovinu s negativnim trendom zatvarao. Kako bi prikrio gubitke, osim krivih knjiženje neovlašteno je uzimao i depozite, kasnio s izvršavanjem obaveza, te stvarao dodatne gubitke. Tako je tokom četiri godine i četiri mjeseca ostvario ukupni gubitak 96,3 miliona američkih dolara. U drugoj tački optužnice Nodilo je optužen za prikrivanje tih gubitaka, odnosno falsifikovanje dokumentacije, a za pomaganje u tome u trećoj i četvrtoj tački terete se njegove kolegice u back officeu Podobnik i Vlah.
U petoj tački, koja je "pretrpjela" najveće promjene i koja se odnosi na direktore Štokića, Perožića i Tankosića, navodi se da su Nodilu omogućili kockanje i da su znali za nastale dugove.