ZAGREB - Županijski sud u Vukovaru juče je optuženima za ratni zločin, odnosno za ubistvo srpske porodice Olujić dosudio ukupno 57 godina zatvora.
Za ubistvo Anice i Radomira Olujića te njihovo dvoje maloljetne djece prije 16 godina u Cerni, prvooptuženi Tomislav Madi dobio je 20, a drugooptuženi Mario Jurić 12 godina zatvora. Zoran Poštić osuđen je na osam, Davor Lazić na sedam, a Mijo Starčević na 10 godina zatvora.
Optužnica ih je prvobitno sve teretila za ubistvo, ali po optužnici, promijenjenoj 11. februara, Lazić i Poštić više se nisu teretili za direktno učestvovanje u ubistvu, nego za premetačinu i krađu stvari te postavljanje eksplozivnih naprava u kuću nakon ubistva Olujićevih.
Proglasivši optužene krivima, sudija Ante Zeljko je obrazložio da je 17. februara 1992. predveče u zgradi osnovne škole u Komletincima, u kojoj se nalazio štab Izvidničko-diverzantske satnije HOS-a, Tomislav Madi, zapovjednik satnije, izdao naredbu Juriću, te Poštiću, Laziću i nepoznatoj osobi po nadimku Bosanac (pripadnici satnije) "...da odu u Cernu, pobiju četnike za koje on zna, iako je znao da se radi o civilnim osobama, te da iz kuće uzmu vrijedne stvari i potom je miniraju". U tu svrhu Madi im je predao puške, pištolje, mine, štapin, detonatorske kapisle i prigušivače te im rekao da se preobuku u uniforme tzv. JNA, što su oni i učinili. Starčeviću, takođe pripadniku satnije HOS-a, naredio je da optužene preveze iz Komletinaca do Cerne te im pokaže kuću Olujićevih. Kad su uveče došli u Cernu, u kuću su "ušli Jurić i osoba s nadimkom Bosanac te ispalili više hitaca u Olujićeve", pri čemu je Radomira Olujića pogodilo 10 hitaca, suprugu Anicu četiri hitca, kći Milenu (15) 11, koliko i sina Marka (12).
Poštić i Lazić, po presudi, u kući su pronašli i uzeli lovačku pušku, patrone, 1.500 tadašnjih DEM, beretku, lančić s privjeskom i naušnice, a onda su postavili mine, 2,5 kg vitezita i sve povezali sporogorećim štapinom radi rušenja kuće. Do eksplozije nije došlo zbog nestručno postavljene naprave. Starčević ih je vratio u Komletince gdje su stvari i novac predali Madiju.
Sudija je obrazlažući presudu, rekao da je Madi osuđen na najvišu kaznu po KZ-u iz vremena počinjenja krivičnog djela, uprkos njegovom doprinosu u ratu, zbog "monstruoznog i bestijalnog načina ubistva i pljačke cijele porodice". Zeljko je pročitao i dio školskog rada Milene Olujić, koji je pisala neposredno prije smrti, u kojem stoji da je - ljubav i razumijevanje spas za sve. Za Madija je sudija Zeljko ustvrdio da je bio "gospodar života i smrti", a za Jurića da je pucao u Olujićeve te da je u trenutku počinjenja krivičnog djela bio mlađi punoljetnik.
Sudija Zeljko zamjerio je policiji način vođenja istrage, rekavši da je kapisla metka slata na vještačenje imala mehaničko oštećenje te da su iz kuće Olujićevih nestali opušci cigareta."To je školski primjer kako krim-policija ne smije raditi", rekao je Zeljko. Svi optuženici mirno su saslušali presudu, ali dio rodbine i prijatelja nepravosnažno osuđenih riječima su protestovali u hodniku i pred zgradom Županijskog suda u Vukovaru.
Advokati najavljuju žalbe na presude.