Urbana legenda koja se priča u čačanskom kraju kaže da Tito nikako nije volio Čačak.
Tokom svoje tridesetpetogodišnje vladavine Tito je u Čačku bio sedam puta, ali uvijek u prolazu, na putu ka Užicu.
U Čačak planski nije dolazio gotovo nikada, a istoričari smatraju da je to zbog činjenice da je Broz do kraja života ovaj grad doživljavao kao blizak ravnogorskom pokretu.
Čačani su u Titovim očima uvijek ostali - četnici, valjda zbog svoje blizine Ravnoj Gori i pjesme "Na planini, na Jelici".
U stvarnosti, izvještaji policije kraljevine Jugoslavije iz 1940. godine Čačak su ocijenili kao ozloglašeno "komunističko leglo".
Iz ovog grada su bili čuveni komunisti: Filip Filipović, Kosta Novaković, Dragiša Mišović, Milka Minić, Miloš Minić...
Međutim, Tito je ipak imao drugačiju percepciju ovog mjesta.
Stariji Čačani još uvijek pričaju da su svaki put prije dolaska predsjednika SFRJ ljudi označeni kao protivnici režima hapšeni preventivno i po sedam dana ranije.
Etiketu "buntovničkog grada" i mjesta za izbjegavanje zapečatila je situacija kada je za vrijeme druge posjete Tita Čačku, baš tokom njegovog govora, nestalo struje.
(Radiosarajevo.ba)