BEOGRAD - "Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi", govorio je patrijarh Pavle, prema kojem će se posljednja decenija 20. vijeka i prva u trećem milenijumu pamtiti u Srbiji, pored ostalog, i kao decenija njegovog duhovnog prisustva.
Četrdeset četvrti patrijarh na tronu svetog Save preminuo je na današnji dan 2009. godine.
Dužnost poglavara Srpske pravoslavne crkve preuzeo je decembra 1990. godine.
Od 17 arhijereja na izbornoj listi, episkop raško-prizrenski je bio jedini koji istinski nije želeo da bude patrijarh.
"Ja se pokoravam vašem izboru i nadam se da će Gospod pomoći Crkvi svojoj da u meni ne bude onaj koji će je uniziti", rekao je na hirotoniji u Sabornoj crkvi arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački, njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle.
"Moje su snage slabe, ja se u njih ne nadam, nadam se u pomoć vašu i pomoć Božju kojom me je on do sada držao. Neka bude na slavu njegovu i na korist Njegovoj crkvi i našem napaćenom narodu u ova teška vremena", rekao je preuzimajući mjesto prvojerarha SPC - prvog među ravnima, nasledivši na tronu Svetog Save patrijarha Germana.
Poslije 30 godina arhijerejstva u Eparhiji raško-prizrenskog, koje je proveo u službi naroda Kosova i Metohije prateći sva stradanja, prikrivene i otvorene progone i nasilja, primio je patrijaraško žezlo i panagiju Svetog Save, ali i obavezu da svojim prisustvom i svakom izgovorenom riječi odbrani čistotu i smisao Jevanđelja.
"Zakon Jevanđelja mora se primeniti na zakon države", naglašavao je patrijarh otvoreno se suprotstavljajući režimu Slobodana Miloševića, a narod upozoravajući da se "sili treba prikloniti samo zato što ona Boga ne moli" i da nije na odmet "mudrost zmije, a krotkost goluba".
"Uzdam se u Boga da će ovim vlastima otvoriti oči da ovaj namučeni narod prestanu zlostavljati", rekao je 3. februara 1997. godine patrijarh Pavle u javnom obraćanju.
"Ovi događaji slute na najgore pa zato ne prestajem da očinski molim i preklinjem, kako ogorčeni narod, mlade i stare, da se uzdrže od svakog izazivanja nereda, tako i one naoružane da budu čuvari reda i mira, a ne vlasti koja tragično po sve nas sve više tone u neznanju šta radi".
Nekoliko dana prije ove poruke, na Savindan, patrijarh Pavle je predvodeći oko pola miliona Beograđana u prazničnoj litiji, prošao kroz kordon policije.
Do zuba naoružani pripadnici Miloševićeve Specijalne policije, koji su 178 dana obezbjeđivali neumorne demonstrante na Trgu Republike i u Kolarčevoj ulici, bez riječi su se razmakli pred odlučnim patrijarhom Pavlom.
"Nevolja je bilo i bivaće, ljudi i neljudi je bivalo i bivaće. Okolnosti ne zavise uvek od nas, ali da li ćemo biti ljudi ili neljudi to od nas zavisi", govorio je patrijarh Pavle, brinući posebno za narod Kosova i Metoije koji "kraj svojih sve proređenijih ognjišta, čuva svetinje ne samo Srba, već i čitavog prosvećenog čovječanstva".
"I danas, kada su se nad Kosovom i Metohijom nadvijaju crni oblaci podsećam vas na na hrišćansku obavezu i ljubav prema neprolaznim vrednostima", isticao je patrijarh Pavle, upozoravajući da vijekovima traje Golgota srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, a da to" vide i znaju svi osim onih koji su izabrali da budu slijepi za gledanje istine i gluvi za slušanje pravde".
"Milioni običnih ljudi žrtve su nemaštine i gladi, dok manji broj živi u neograničenoj raskoši i telesnim zadovoljstvima. Mnogi narodi mukom i krvlju stečenu slobodu brane od nasilja globalističkog sistema", istakao je patrijarh u Vaskršnjoj poslanici 2007, naglašvajući i upozoravajući na opasnost lažnih sloboda i demokratija i nametanje "unapred spakovanih i gotovih rešenja".
"Kada bih bio poslednji Srbin, pristao bih da nestanem, a da ne bude zločina...pristao bih da nestane ne samo velika nego i mala Srbija i svi Srbi sa mnom, a ne bih pristao na neljudstvo i nečovečstvo", jedna je od poruka patrijarha Pavla, koji svojoj duhovnoj djeci objašnjava smisao kosovskog zaveta i svog opredeljenja za "Carstvo nebesko".
"Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi", neumorno je ponavljao patrijarh, koji 29. maja 2007. skromno i molitveno u patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog obilježio pola vijeka arhijerejske službe i dan kada je (1957) arhimandrit Pavle postao episkop raško-prizrenski.
Iako su mnogi u Crkvi i van nje smatrali da je ovom narodu potreban borbeniji poglavar crkve, ipak je većina slijedila nenametljivu snagu i riječi patrijarha koji je cijeli život i arhijerejstvo proveo u Jevanđelju kao istrajni neimar Novog Zavjeta, neprestano ponavljajući - "Što smo dalje od Boga, dalje smo jedni od drugih".
Njegova smirena mudrost s poštovanjem je prihvatana i van Srbije i prilikom posjeta kanonskim pravoslavnim crkvama i u susretima sa predstavnicima drugih crkava i vjerskih zajednica kao i sa predstavnicima država.
Njegove jevanđeljske poruke da su "istina, pravda i ljubav moćnije od neistine, nepravde i mrznje" i da je "dužnost crkve da ljude vodi miru, jedinstvu i slozi", bile su svima prihvatljive.
Hrvatski i slovenački mediji, u čijim je zemljama boravio 2005. godine, podjednako su isticali njegovu mudrost, saglasni sa već više puta i sa više strana izrečenim misljenjem da je srpski patrijarha "svetac koji hoda".
Na njegov prijedlog dodjeljivan je orden Svetog Save i državnicima i političarima u Srbiji i van nje, poglavarima crkava i svim "ljudima dobre volje" koje je uvijek podsjećao na zajedničku "odgovornost pred živim Gospodom i Sinom Njegovim".
Patrijarh Pavle bavio se naučnim radom, a među njegovim objavljenim djelima su Monografija o manastiru Deviču, Studije iz liturgike objavljene 1972. u Glasniku SPC od koje je kasnije nastalo trotomno izdanje "Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere", objavljeno 1998.godine. Iste godine objavljena je zbirka njegovih beseda "Molitve i molbe".
Poglavar SPC dugo je bio predsjednik komisije Svetog Sinoda za prevod Svetog Pisma Novog zavjeta kojeg je crkva zvanično odobrila i objavila 1984, a potom objavila i ispravljeno izdanje 1990. godine.
U zasluge patrijarha Pavla ubraja se rad na obnovi i osnivanju novih eparhija, obnovi Bogoslovije na Cetinju, otvaranju Duhovne akademije Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju.
U njegovo vrijeme osnovana je Akademija SPC za umjetnost i konzervaciju, vraćena je vjeronauka u javne škole, a Bogoslovski fakuletet u okrilje Beogradskog univerziteta.
Imajući u vidu mnogobrojne zasluge patrijarha Pavla, posebno njegov naučni i bogoslovski rad, Bogoslovski fakultet SPC u Beogradu, dodijelio mu je 1998. godine zvanje počasnog doktora bogoslovlja.