ZAGREB, SPLIT - Nakon tragične smrti 32-godišnjeg pacijenta Josipa Periša u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir u Zagrebu ponovo se otvorilo pitanje korišćenja fizičke prisile u psihijatrijskim ustanovama, bezbjednosti pacijenata i odgovornosti zdravstvenih radnika.
O toj temi je za Dnevnik Nove TV govorio neuropsihijatar Ivan Urlić, dugogodišnji rukovodilac odjeljenja za liječenje akutnih psihotičnih poremećaja u KBC-u Split.
Objasnio je kako se postupa sa agresivnim i uznemirenim pacijentima, koliko je medicinsko osoblje osposobljeno za takve situacije i šta smatra ključnim za sprečavanje sličnih tragedija.
Koliko se često pacijenti fizički obuzdavaju?
Govoreći o učestalosti primjene fizičke prisile u psihijatrijskim bolnicama, Urlić je istakao da takve intervencije nisu česte. Naglasio je da zdravstveni radnici prije svega nastoje da se približe pacijentu razgovorom, steknu njegovo povjerenje i ubjede ga da žele da mu pomognu.
Pročitajte još:
Novi detalji o slučaju Periš: Poznato koje je lijekove dobio prije smrti
Smrt Periša: Otkriveno zašto je direktorica psihijatrije posumnjala da se nešto krije
Osam minuta horora u bolnici: Vezanog mladića tukli, gušili i smijali se (FOTO)
"Pa morate biti spremni. Nije tako česta. Najčešće ipak uspijemo nagovoriti pacijente da smo na njihovoj strani, da smo njihovi prijatelji, zaštitnici, da im želimo pomoći i da je dobro da ostanu", naveo je.
"Nekada onda treba i, naravno, suradnja cijele obitelji, što je uvijek pozitivan znak, i onda nekako uspijemo. A u krajnjem slučaju, često pacijent zapravo dođe na poziv obitelji ili na poziv nekog drugog zbog toga što vide da je osoba uznemirena, da je van sebe, da se ne kontrolira", dodao je.
Ko je odgovoran za pacijenta tokom obuzdavanja?
Jedno od pitanja odnosilo se na odgovornost za zdravstveno stanje pacijenta tokom fizičkog obuzdavanja, odnosno na to da li ljekar mora da bude prisutan prilikom takve intervencije.
"Pa treba biti. Treba biti i liječnik je zapravo odgovoran jer je glava cijeloga tima", odgovorio je Urlić.
Koliko je medicinsko osoblje osposobljeno za krizne situacije?
Osvrnuo se i na osposobljenost ljekara i medicinskih tehničara za postupanje u situacijama kada je potrebno fizički obuzdati pacijenta. Prema njegovim riječima, poznavanje propisanih postupaka je važno, ali praktično iskustvo ima presudnu ulogu.
"Pa čujte, kako tko. Jer u školama prođemo sve to što bi trebalo napraviti, razumijemo onda protokole, razumijemo načine i tako dalje koji su propisani, u krajnjoj liniji, europskim propisima, ali, znate, iskustvo je nezamjenjivo", izjavio je doktor Urlić.
Govorio je i o činjenici da je tek nakon ovog događaja odlučeno da će bolnica dobiti interventni tim.
Urlić smatra da takav tim ne podrazumijeva samo određenu grupu zaposlenih, već prije svega odgovarajuću edukaciju i prenošenje iskustva među zdravstvenim radnicima.
"Pa sad, interventni tim zapravo smo svi mi koji smo u službi, pogotovo kad su praznici, subota, nedjelja ili noćne službe i tako. Ali interventni tim zapravo znači, za moj pojam, najprije da se ljudi educiraju i da razmijene vlastita iskustva. Dakle, da stariji, koji imaju utakmice u nogama, to prenesu na mlađe", objasnio je.
Da li su okolnosti smrti pacijenta dovoljno istražene?
Neuropsihijatar je komentarisao i pitanje mogućeg zataškavanja okolnosti smrti pacijenta i postupanja bolničkih zaposlenih nakon tragedije. Poručio je da je neophodno detaljno istražiti sve okolnosti slučaja, posebno zato što, prema njegovim riječima, rukovodstvo bolnice u početku nije bilo upoznato sa dramatičnim događajima koji su prethodili smrti pacijenta.
"Pa ja mislim da to treba detaljno ispitati jer se pokazalo zapravo da rukovodstvo bolnice nije niti bilo upoznato sa dramatičnim okolnostima koje su prethodile ovakvom jednom tragičnom kraju. I odmah su postupili isti čas kako treba, pogotovo ravnateljica koja je jedna vrlo ozbiljna i vrlo, kako bih rekao, vrstan psihijatar", tvrdi Urlić.
"Tako da ja ne sumnjam da će se sve dovesti u red. A nažalost, ono što je nepopravljivo, ovaj čas je nepopravljivo. Najskuplje je učenje iz iskustva, ali ovo iskustvo ne smije proći ispod radara", nastavio je.
Kako nedostatak osoblja utiče na rad psihijatrijskih bolnica?
Na kraju razgovora Urlić se osvrnuo na stanje u hrvatskom zdravstvenom sistemu i pitanje da li bolnice imaju dovoljno edukovanih zaposlenih za intervencije u kriznim i zahtjevnim situacijama, prenosi Index.hr.
Upozorio je da odlazak zdravstvenih radnika u inostranstvo, nedostatak osoblja i izuzetno zahtjevni radni uslovi dodatno otežavaju postupanje sa pacijentima. Zbog preopterećenosti i umora zaposleni, smatra, ponekad ne mogu da pokažu onoliko strpljenja koliko bi bilo potrebno.
"Pa čujte, teško je to sada reći jer su mnogi otišli u inozemstvo. Uvjeti rada kod nas su teški. Sve su te službe podkapacitirane, tako da zapravo oni koji su u službi zapravo su kao u jednom rudniku, danonoćno iscrpljeni, umorni i možda onda i ne reagiraju sa dovoljno strpljenja i upornošću što bi mogli da nije tako težak taj teret takvog jednog rada", kazao je.
"Meni je to žao reći, ali to je činjenica da sve naše bolnice zapravo zatvaraju pojedine odjele zbog nedostatka osoblja, nedostatka liječnika. A to znači da onda ćete uvesti u posao mlade ljude, a mladi ljudi nemaju ta iskustva pa onda se prisjećaju šta su učili, šta su vidjeli tijekom svog učenja, ali to nije dovoljno. Morate imati osobu koja će vam biti kao neki roditelj vaše profesionalnosti", dodao je.