BEOGRAD - Neke rane zarastu, ali od skoro svih ostaju ožiljci, a ima i rana koje nikada ne zarastu, a ožiljci su toliko duboki da se stalno opet otvaraju i bole. Bole do neizdrživosti.
Sjećanje koje ne blijedi
- Tri godine tuge bez pravih odgovora
- Društvo i dalje traži sistemska rješenja
- Bol porodica ne jenjava ni danas
- Pitanja odgovornosti ostaju otvorena i bolna
- Sjećanje na žrtve trajno obavezuje društvo
Rane koje nikada neće zarasti nanesene su porodicama žrtava masovnih ubistava, ali i cijelom srpskom društvu, od kojih su 3. i 4. maja zanijemili i Srbija i region.
U Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu, učenik K.K., koji je tada imao 13 godina, 3. maja 2023. je na licu mjesta ubio najprije čuvara, dežurne učenike, a potom je ušao u svoje odjeljenje, gdje je nastavio krvavi pir.
Pročitajte još:
Tri godine od masovnog ubistva: Šta se (nije) promijenilo nakon "Ribnikara"?
Na licu mjesta stradali su osam učenika i čuvar, dok je djevojčica Angelina Aćimović kasnije podlegla povredama. K.K. je tada ranio još petoro učenika i nastavnicu istorije.
Žrtve ovog, jednog od najstrašnijih zločina u novijoj srpskoj istoriji, su Ana Božović, Sofija Negić, Mara Anđelković, Andrija Čikić, Bojana Asović, Angelina Aćimović, Ema Kobiljski, Katarina Martinović, Adriana Dukić i čuvar Dragan Vlahović.
Samo dan kasnije, u noći između 4. i 5. maja 2023, u selima Dubona i Malo Orašje, u opštini Mladenovac, Uroš Blažić, koji tada još nije bio napunio 21 godinu, otvorio je vatru na više lokacija.
U tom napadu ubijeno je devet osoba, uglavnom mladih ljudi. Najmlađa njegova žrtva imala je 15, a najstarija 25 godina, a u ovoj pucnjavi nekoliko ljudi je ranjeno.
Ubijeni su Petar Mitrović, Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Marko Mitrović, Aleksandar Milovanović, Nikola Milić, Kristina i Milan Panić i Dalibor Todorović.
Bol i tuga roditelja
O tom danu koji je njihove živote promijenio iz korijena, govorili su roditelji koji su u pucnjavi u školi "Vladislav Ribnikar" ostali bez svoje djece.
Ninela Radičević, majka djevojčice Ane Božović ubijene u masakru u "Ribnikaru", ocijenila je da je sunovrat srpskog društva počeo tog 3. maja 2023, a ne 1. novembra 2024. padom nadstrešnice u Novom Sadu, kada je poginulo 16 ljudi.
Smatra da je nedopustivo da se završi na tome da je otac nesavjesno držao oružje, a majka zanemarila svoje dijete, nego je potrebna krivična odgovornost za masovno ubistvo.
"Ispada da niko nije kriv za samo krivično delo, za masovno ubistvo koje se desilo u osnovnoj školi u centru prestonice. Taj slučaj mora da ima svoj zaključak, da se ne bi desilo ponovo", rekla je Radičevićeva za Novu.
Anđelko Aćimović, otac ubijene djevojčice Angeline Aćimović u "Ribnikaru", ističe da iz ove tragedije mora dosta da se nauči i da se spriječi da se ikad išta slično ponovi.
"Tri godine nakon tragedije sve se promenilo. Apsolutno sve - od pogleda na život, svakodnevice, do najsitnijih stvari. Kao da više niste isti čovek. Bol je možda ređi, ali kada dođe, izuzetno je jak. Posebno noću", ispričao je Aćimović u intervjuu za Novu.
Pitanja bez odgovora
Ova dva dana promijenila su Srbiju, a tri godine kasnije pitanja su i dalje bez odgovora.
Dva dana kada su se dan za danom desila masovna ubistva u O.Š. "Vladislav Ribnikar" i u selima kod Mladenovca, i tri godine poslije nisu dali odgovore na pitanja o sigurnosti, odgovornosti i sistemu prevencije nasilja.
Srbija se i dalje suočava sa posljedicama dva masovna ubistva koja su duboko promijenila društvo.
Sjećanje na žrtve
Ispred O.Š. "Vladislav Ribnikar" ujutro 3. maja raznim komemorativnim aktivnostima obilježeno je sjećanje na žrtve, koje su počele okupljanjem porodica i prijatelja žrtava, učenika i građana.
Komemorativni dan počeo je u 8.40 minutom ćutanja, a porodice ubijenih su prve paljenjem svijeća, ostavljanjem vijenaca i cvijeća i upisivanjem u knjigu sjećanja odale poštu žrtvama.
Na ulazu u školu postavljena je ploča sa slikama i imenima stradalih i ispisanim datumom kada se dogodila tragedija.
Građani su paliti svijeće, ostavljali cvijeće i upisivali se u knjigu sjećanja.
Pošta žrtvama odata je i u drugim gradovima, a mediji u Srbiji su u 8.41 na minut prekinuli emitovanje programa, u znak sjećanja na ubijene u tragediji uz tekst "3. i 4. maj dani sećanja na žrtve masovnih ubistava. Pamtimo".
Psihijatrija i procesi
Zbog godina, K.K. nije krivično odgovoran i smješten je u specijalizovanu zdravstvenu ustanovu zatvorenog tipa.
Protiv njegovih roditelja tada je pokrenut krivični i pet parničnih postupaka po tužbama ranjenih i porodica ubijenih.
Viši sud u Beogradu je krajem 2024. izrekao prvostepenu presudu roditeljima dječaka Vladimiru i Miljani Kecmanović zbog izvršenja krivičnog djela zlostavljanje i zanemarivanje maloljetnog lica kojom su osuđeni na maksimalne kazne zatvora od tri godine.
Vladimir Kecmanović bio je osuđen i za teško krivično djelo protiv opšte sigurnosti, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora od 14 i po godina. Međutim, ovu presudu je drugostepeni sud ukinuo i naložio da se ponovi suđenje.
Viši sud u Beogradu je prvostepeno okončao sve postupke i obavezao Kecmanoviće i školu da plate oštećenima više od 411 miliona dinara.
Poslije više od dvije godine od masovnog zločina u mladenovačkim selima, Apelacioni sud u Beogradu je potvrdio prvostepenu presudu protiv Uroša Blažića i njegovog oca Radiše.
Odlukom od 20. juna 2025. osuđeni su na po 20 godina zatvora.
Otvorena pitanja
Masovne pucnjave u "Ribnikaru" i Mladenovcu desile su se u razmaku od svega 24 sata, što je izazvalo snažan šok u javnosti i otvorilo pitanja o kontroli oružja, sistemu prevencije nasilja i reakciji institucija.
Pitanja o tome kako su se ovakvi zločini mogli dogoditi, da li su mogli biti spriječeni i šta je sistem propustio, i dalje ostaju bez potpunih odgovora.
Ove masovne pucnjave trajno su promijenile osjećaj sigurnosti u društvu i otvorile dugotrajan proces suočavanja sa posljedicama.
Dani sjećanja
Vlada Srbije je 19. septembra 2024. donijela odluku da se 3. i 4. maj ustanove kao dani sjećanja na žrtve masovnih ubistava koja su se dogodila u OŠ "Vladislav Ribnikar" kao i u selima Orašje i Dubona kod Mladenovca dan kasnije, a predviđeno je da se ti dani obilježavaju svake godine.
