TREBINJE - Iako se u posljednje vrijeme sve više priča o povratku željeznice u Trebinje, jedini materijalni dokaz o ovoj vrsti saobraćaja je nekadašnja željeznička stanica i lokomotiva starog "ćire" ispred nje.
"Danas lokomotiva služi kao nostalgično sjećanje na davna vremena, kao i za igru djece iz obližnjih zgrada. Međutim, sve manje je onih mališana koji se igraju mašinovođa i putnika jer se malo susreću i voze vozovima", kaže Ljubiša Anđelić, publicista iz Trebinja, koji je bio više puta inspirisan prugom i vozovima.
Prva kompozicija na uskotračnoj pruzi, čije je glavno čvorište bilo na Humu, desetak kilometara udaljenom od Trebinja prema Dubrovniku, u gradu na Trebišnjici je svečano dočekana 1901. godine, a ispraćena 1976.
Tada je, odlukom vlasti iz Sarajeva koje su se vozile limuzinama i avionima, kako je to, u jednoj od svojih priča, primijetio Anđelić, ukinuta kao nerentabilna.
"Voz je nekada bio naše glavno prevozno sredstvo, a željeznička stanica omiljeno sastajalište svih uzrasta Trebinjaca jer smo 'ćirom' odlazili na školske ekskurzije, kasnije na školovanje, odavde polazili u svijet, sastajali se u staničnom bifeu i onda kada nigdje ne putujemo", priča Anđelić.
Austrougarska monarhija je napravila uskotračnu prugu, čudo tehnike toga doba, a sa gvozdenom mašinom, koja je dugo izazivala strahopoštovanje, nikla je i velelepna kamena zgrada Željezničke stanice.
Oko nje su zasađeni platani, a imali su i praktičnu funkciju stvaranja hladovine za sve one koji koriste stanicu. I danas, čitav vijek poslije, oni ponosno svjedoče o tim vremenima, samo što pod njima odavno već putnika nema.
"Željeznička stanica je, gotovo odmah po puštanju u funkciju, bila središte zbivanja u Trebinju jer su na stanicu svakodnevno odlazili i dolazili mnogi zanimljivi ljudi", prisjeća se Anđelić.
On pamti i brojne detalje vezane za željeznicu, a navodi da je šezdesetih godina na relaciji Trebinje - Sarajevo i Trebinje - Nikšić u saobraćaj pušten motorni voz, koji je građanima donio udobnost i brže putovanje do odredišta.
Kao uspomena na to vrijeme danas je ostala stara stanična zgrada, oronula od nebrige i vremena, a ispred nje je ostavljena samo jedna od brojnih lokomotiva "ćire", koje su vukle putničke i teretne vagone.
Prije nekoliko godina je američki biznismen dubrovačkog porijekla Marko Bradvica htio kao turističku atrakciju obnoviti uskotračnu željeznicu na ovom potezu, ali se cjelokupan projekat završio samo na inicijativi.
Da bi se željeznički saobraćaj u Trebinju mogao rehabilitovati nadu vraća izrada Studije izvodljivosti izgradnje nove pruge Čapljina - Trebinje - Nikšić.
Pruga, dugačka 169 kilometara, bi, prema ovoj studiji, trebalo da se počne graditi 2012. godine i trebalo bi da bude završena za oko pet godina.
Anegdota konduktera
Trebinjac Ljubiša Anđelić, koji je "ćiru" i uskotračnoj pruzi posvetio priču, u okviru zbirke "Plava čarolija", kaže da je najzanimljivije bilo druženje sa kondukterima, od kojih se posebno sjeća Hamida Čampare, veselog čovjeka koji bi, osim što je pregledao karte, svojim anegdotama uveseljavao putnike.
Kada se ukidanjem pruge i Hamid penzionisao, priča se da je za sebe smislio anegdotu prema kojoj se, navodno, nije umio potpisati poštaru na ček za penziju, sve dok mu supruga ne bi počela drmusati sto na kojem je ček. Znao je reći da se navikao pisati samo uz truckanje vagona u pokretu.