USKOPLJE - Skoro potpuni mir i čisti zrak, koji je prema riječima mještana bolji lijek od tableta, osnovno je obilježje života u selu Kozice, podno planine Vranice, u općini Uskoplje.
Na svega dvadesetak kilometara od Uskoplja/Gornjeg Vakufa smjestilo se ovo seoce s oko 20 domaćinstava.
Dalje nema ničega, samo planine Vranica i Zec. Preko Vranice je Fojnica. Negdje u blizini je i izvor Vrbasa.
"Hajde, ulazite. Sad će kava. Ima i soka", poziva nas pedesetogodišnji Atif Čelić u dvorište svoje trošne kuće u Kozicama. Atif živi čitav život u ovom izoliranom seocetu. Živi sa ženom, sinom, nevjestom i unučicom.
"Mi smo ovdje sretni. Nigdje drugo ne bismo mogli da ne radimo ništa, a da živimo ovako lijepo. Da siđem dolje u Vakuf morao bih imati pravi posao. Pa plaćaj račune i tako. A ovdje platim malo struje i telefona i više ništa", odgovara nam Atif na pitanje kako je živjeti u Kozicama.
Kaže da ne bi bilo ljepšeg mjesta na svijetu, samo da je malo cesta bolja.
Stanovnici Kozica već generacijama život dijele s Vranicom. Ali sretni su i dobrodušni. Putnici rijetko dolaze jer put završava u Kozicama. Selo broji oko 70 mještana, a škola je udaljena sedam kilometara, kao i najbliža trgovina.
"Sve je to dolje, u Voljevcu. Ali ne žalimo se. Generacijama smo navikli silaziti dolje u školu ili po namirnice. Nekad odemo i do Vakufa, ali rijetko. Nedavo sam bio u čaršiji, pa me zagušilo kako je zagađen zrak. Ovdje kod nas je zrak bolji nego ikakva tableta. Pored Vranice ne treba ti nikakav doktor", reče Atif.
U međuvremenu ispred trošne kuće s nama je sjeo i njegov sin Ibrahim. On je oženjen i ima kćerkicu. Žene nisu s nama govorile, samo muškarci. Ali je zato kava poslužena uz rahatlokume, kekse i sok bila odlična.
U Kozicama se živi od Vranice i Zec planine. Svi u selu sakupljaju ljetno bilje.
"Prošlo smo ljeto moj sada rahmetli brat, otac i ja sakupljali borovnice. Zaradili smo 15.000 maraka za dva mjeseca posla. Obrali smo čitavu Vranicu. I na Zec smo išli. Obiđemo mi sve do Fojnice. I tako svi iz sela. Potkraj ljeta se sretnemo s beračima borovnice iz Konjica i iz Fojnice. Ali ne diramo jedni drugima teritoriju. Jednom je ovaj naš jedan prešao u teritoriju onih iz Fojnice pa izbila tučnjava, čak i policija dolazila", priča nam Ibrahim.
Nezaposlenosti nema, iako nitko ne radi u gradu.
"Evo ova je gore djevojčica jutros otišla na Vranicu i do podne zaradila 20 maraka. Nabrala je vreću uve, koju će prodat u otkup. I svatko tako radi. Kad nam treba novaca mi odemo na Vranicu i uberemo bilja, koje prodamo u otkup. Svatko pomalo zarađuje", kaže Atif.
Posebno mjesto u životu ovih ljudi zauzima kobila Lenka, koja je već preko 20 godina u obitelji Čelić.
"Imamo mi još i dvije krave, dvadesetak ovaca i dosta kokošiju, ali Lenka je posebna. S njom orem po selu, a nekad nas pozovu i u susjedna sela. Dan oranja je 120 maraka, jer traktor ovdje ne može doći. Prevelika je strmina i nema puta kojim bi došao. S njom izvlačim i drva s planine. S njom se i gnoje njive, a sve se to naplaćuje. Ona nam je u jesen i u proljeće osnovni izvor prihoda", reče Ibrahim.
Ponose se i Lenkinom poslušnoću. Ibrahim kaže kako mu je jednom i život spasila na povratku iz Fojnice.
"Magla je bila neviđena. Prst pred okom ja nisam vidio, a i u noć sam zašao. Ali sjetio sam se kako mi je babo govorio samo da konja pratim i da ću uvijek kući doći. Tako je i bilo. Ja Lenku uhvatim za rep i polako. A ona me ravno pred kuću dovela", ispriča Ibrahim.
U sumrak smo napustili ovo zabačeno seoce i njegove stanovnike. Pozvali su nas da se vratimo, pa smo obećali da ćemo to svakako učiniti.