TREBINJE - U kući Vukovića, u trebinjskom selu Zagora, decenijama je čuvan solunski barjak koji su na kraju zbrinuli u saborni hram u Trebinju.
Slavni barjak je Savo Vuković, barjaktar, iz Soluna donio pred vojskom koja je prije skoro jednog vijeka umarširala u Trebinje, donoseći mu oslobođenje od Austrougarske.
Zanimljivo je da se Savo, u to vrijeme američki iseljenik, dobrovoljno prijavio da ide u rat protiv austrougarske monarhije, zajedno s još šest američkih iseljenika iz sela Zagora. Svi oni su se, iako su prošli golgotu ratovanja, živi i zdravi vratili porodicama.
"Zastava se kod nas, kao i u svakoj hercegovačkoj kući, čuvala kao svetinja, jer su vojna znamenja u našim domaćinstvima, koja bi u svakom ratu opremala vojnike, zauzimala počasna mjesta", priča Vujadin Vuković, unuk barjaktara i danas predsjednik Udruženja dobrovoljaca ratova 1912 - 1918, njihovih potomaka i poštovalaca.
Njegov djed Savo je, kaže, pazio na barjak kao na zjenicu oka, spreman da za njega život položi. Vujadin je takođe dugo nosio staru zastavu u svakoj svetkovini sabornog hrama u Trebinju, a sada na mjestu barjaktara nosi njenu vjernu kopiju.
Stari barjak, koji je gotovo neokrznut došao iz Soluna na ova područja, ipak se pod zubom vremena pohabao.
Članovi porodice Vuković pričaju da je taj barjak uveličao brojne svetkovine, svadbe i druga dešavanja.
"Običaje da se na svadbama i svetkovinama istakne sve ono najljepše i najbolje sa čime se raspolaže provodili su i naši seljani, pa se zastava mnogo puta za to koristila, iako nekada nije bilo ni poželjno njome mahati. I pored velike pažnje moje pokojne babe i moje majke, zastava se ipak pohabala, pa se danas čuva u sabornom hramu u Trebinju", objašnjava Vujadin.
Zbog dotrajalosti se solunski barjak sada malo kome i razvija, ali je zato koplje koje je dugačko i teško, s krstom na vrhu, ostalo netaknuto.
"Pokojni Savo je upravo zbog dobre građe i jake konstitucije izabran za barjaktara jer, osim što je za teško koplje trebala jaka mišica, pred vojskom je trebalo da ide naočit momak", sjećaju se stariji mještani Zagore.
Originalno koplje danas na sebi nosi novu zastavu, vjernu kopiju one stare.
"Sašivena je nova zastava, ista trobojka, istih dimenzija, isto ukrašena kao ona stara i pričvršćena za staro koplje s krstom na vrhu, za koje je đed uvijek govorio: 'Ovim se pobjeđuje', misleći valjda i na vjeru i na ljubav prema zastavi, kao simbolu otadžbine i slobode", kaže Vujadin.
On nastavlja tradiciju čuvanja slavne zastave i polako je prenosi na svog trogodišnjeg sina.
Spomen-ploča za devet dobrovoljaca
Na inicijativu Udruženja dobrovoljaca ratova 1912 - 1918, njihovih potomaka i poštovalaca Trebinje, u Zagori je na Vidovdan đakon Pajo Ratković osveštao Spomen-ploču za devet dobrovoljaca iz Soluna, koja je postavljena u novoobnovljenoj seoskoj crkvi svetog cara Konstantina i carice Jelene.
"Od ovih devet imena sedam njih se oslobodilačkim ratovima pridružilo došavši iz Amerike, jedan iz Rusije i jedan iz Crne Gore, a ovdje se nalaze posmrtni ostaci samo dvojice, dok su kosti ostalih ostale po bijelom svijetu", kaže Rade Vuković, sin barjaktara Save Vukovića.