BEOGRAD - "Prostori za saradnju" naziv je panel diskusije koja je održana danas u Centru za kulturnu dekontaminaciju u okviru festivala "Dani Sarajeva u Beogradu", donoseći brojna mišljenja panelista o današnjem javnom prostoru i regionalnoj saradnji.
Panel diskusiji prethodila je projekcija filma "No name" francuske autorice Žuli Biro, posvećenog istaknutom bh. fotografu Milomiru Kovačeviću Strašnom, čija se tematika oslanja na pitanje saradnje i djelovanja u javnom prostoru.
Učesnici diskusije bili su bh. novinar i reditelj Zoran Ćatić, bh. pisac Almir Imširević, zamjenica ministra civilnih poslova BiH Denisa Sarajlić-Maglić, istoričarka Branka Prpa (na slici), predstavnik Društevnog centra Novi Sad Nikola Burić, kustos Muzeja savremene umjetnosti Beograd Branislav Dimitrijević, direktorica Kulturnog centra Beograd Mia David i direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju Beograd Borka Pavičević.
Branka Prpa smatra da je javni prostor prvenstveno prostor slobode, te da se on ne dobija sam po sebi, već osvaja. Ta borba, kazala je, u Evropi uvijek traje. Podsjetila je da se u taj prostor još od kraja 19. stoljeća, pored kulture i umjetnosti, uključila još jedna kategorija - intelektualaca koji su smatrali da je to prostor društva, a ne politike.
- Poslije 1.300 godina neprestane komunikacije na ovim prostorima, ne znam kako ovo danas možemo nazvati regionalnom saradnjom. To je prirodna i kontinuirana komunikacija, kazala je ona.
Govoreći o borbi za javni prostor, Zoran Ćatić ističe da se sada pokušava za taj prostor boriti na suptilan način, naglašavajući da postoji velika generacijska razlika u javnom prostoru i regionalnoj saradnji. On je mišljenja da mladi na borbu za taj prostor gledaju idealistički, a starije generacije realističnije.
Za Branka Dimitrijevića javni prostor postaje pasivan i može se okupirati na razne načine, te da su i najkatastrofalnije politike to uspjele učiniti. Veliku ulogu u aktiviranju tog prostora vidi u umjetnosti i kulturi.
Denisa Sarajlić-Maglić smatra da je danas na sceni konstrukcija javnog prostora, te da je jedan od osnovnih simptoma od kojeg pati bh. drušvo prisustvo elita, posebno političkih, koje njime dominiraju.
Te elite, kazala je, zadnjih 25 godina se bave društvenom konstrukcijom nove realinosti bh. prostora koji je uvijek djeljiv na tri, čime se pokušava izgubiti sve što je nekada bilo pitanje zajedničkog identiteta, kuture i zajedništva. Toga trebamo da se odreknemo u svrhu tri partikularna identiteta, kazala je.
Posebno je dala pregled višegodišnje problematike sedam bh. institucija kulture od državnog značaja, kojima pravni status do danas nije riješen i koje su postale žrtve takvih politika što ove institucije gledaju kao opasnost za njihove ciljeve.