ZENICA - Abdo Rahmanović (52), električar u "ArcelorMittalovoj" čeličani Zenica, jedan je od humanista koji su više od 100 puta darovali krv.
Rođeni Bišćanin, osim što je darujući dragocjenu tečnost pomagao ljudima, živote je spasavao i na druge načine.
"S nepunih 10 godina znao sam preplivati rijeku Unu. Odrastao sam uz tu ljepoticu, tako da sam u tri navrata spasavao ljude od sigurne smrti. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka iz Une sam spasio Senada, Mileta i Hamdiju", priča Rahmanović.
Krv je prvi put darivao 1977. godine dok je služio vojsku.
"Za mene je čuo i Josip Broz Tito, s kojim sam sjedio na Brionima. Krv sam davao u mnogim gradovima bivše Jugoslavije. Čeličana je prije rata bila poznata po dobrovoljnim davaocima krvi, a tradicija se nastavlja i danas. U Zenici sam krv dao 75 puta", kaže Rahmanović.
Za svoju humanost Abdo nikada nije tražio naknadu niti priznanja.
"Krv dajem isključivo iz humanih razloga. Ne pitam ni za vjeru, ni za naciju, ni za boju kože. Ne znam kome ide moja krv. Za uzvrat nikada ništa nisam tražio", ističe Rahmanović.
Kaže da se nedavno zatekao u bolnici, kada je u tu zdravstvenu ustanovu došao izvjesni gospodin Jovanović sa suzama u očima.
"Trebala mu je krv za suprugu. Rekao je da kod sebe ima 1.000 maraka i da će mi ih dati. Bogami, davao je prvo 1.000, pa onda 100, ali mi je na kraju u trenerku ubacio 10 KM, kako je rekao, da ženi kupim kafe", ispričao je Abdo.
Za svoju krv kaže da je kvalitetna, što je posljedica zdravog života, posebno u mladosti.
"Dnevno pojedem najmanje osam kiselih jabuka. Ljeti pijem oko osam litara vode. Volim popiti kvalitetno pivo. Eto, to je moj recept", kaže Abdo. Strastveni je zaljubljenik u fudbal, ne propušta Čelikove utakmice, a navija i za Jedinstvo iz Bihaća.
Abdo kaže da nikada nije riješio svoj osnovni problem, a to je krov nad glavom.
"Od 1993. godine živio sam u jednom stanu, iz kojeg sam deložiran 2003. godine. Cijeli život sam podstanar, a problem nisam riješio ni sada kada su napušteni stanovi vraćeni Željezari Zenica. I moja supruga Zekija ostala je bez posla u 'Duhanu'. Ipak se nekako snalazimo i vjerujem da će biti bolje", kaže Abdo.
"Krv nije voda", pa su tako očevu ljudskost naslijedili i sinovi Admir i Armin.
Stariji sin Admir, koji živi u Švedskoj, već je desetak puta darovao krv, a očevim stopama će vjerovatno i Armin.
Abdo kaže da ga jako boli neljubaznost pojedinaca na Odjelu za transfuziologiju krvi u zeničkoj bolnici.
"Čast doktorici Almi Petrušić, sestrama Senadi i Aidi, ali čovjek se svega nagleda i nasluša... Osim toga, malo je mjesta gdje darovaoci krvi imaju bilo kakvu pogodnost. Ne tražim za sebe ništa, ali pitam se kakvo je to društvo koje ne cijeni one koji su svojom krvi spasili mnoge živote", kaže Rahmanović.