TREBINJE - Četrnaestogodišnji Đorđe Petković iz trebinjskog naselja Todorići pronašao je, sasvim slučajno, u kanalu rijeke Trebišnjice, čovječju ribicu.
Riječ je o endemičnom vodozemcu, čije je najautentičnije stanište hercegovački karst, odnosno, njegove podzemne vode.
Tu endemičnu životinjicu, koju još nazivaju i "mali zmaj", izbacila je voda na to mjesto, a kada su je, igrajući se, pronašli Đorđe i njegova dva druga, uz očevu pomoć je uspio da je spasi i privremeno smjesti u kantu sa vodom dok je ne vrati u rijeku, kada se njena voda povuče.
"Odmah sam znao da je to čovječja ribica, jer sam učio o nekim njenim karakteristikama. Znam da nije navikla da živi na svjetlu, pa tata i ja čekamo da opadne nivo rijeke, jer bi je sada voda odnijela, pa da je vratimo u njeno prirodno stanište", kaže Đorđe.
Čovječja ribica (proteus anguinus) spada u grupu živih fosila, poput dinosaurusa, ali s tom razlikom da je njena vrsta do današnjih dana opstala, zahvaljujući, najvjerovatnije, njenom povlačenju u mračne dubine podzemnih voda, pa je na taj način izgubila i pigment, ali je i slijepa, odnosno, nema očiju.
Njeno podzemno stanište osnovna je prepreka da se o njoj sazna nešto više, pa se pretpostavlja da se razmnožava na tri načina, odnosno, polaganjem jaja, zatim pomoću punoglavaca, odnosno larvi i rađanjem, a zanimljivo je da i vazduh uzima na tri načina, odnosno, diše preko pluća, škrga i kože.
Ona je neobična i po drugim osobinama, jer može regenerisati izgubljene udove, a živi i do stotinu godina.
Iako je uobičajena dužina čovječje ribice oko 20 centimetara, primjerak koji je pronašao mali Đorđe dug je oko 26 centimetara, što bi moglo da znači da može duže i da se odupre ovim vanrednim uslovima.
Članovi Speleološkog društva "Zelena brda" iz Trebinja, koji već godinama, u saradnji sa engleskim Devon Karst institutom, rade na zaštiti čovječje ribice i njenog prirodnog staništa, tvrde da ova endemična vrsta može da se prilagodi dosta varijabilnim uslovima.
Budući da se pretpostavlja da se ona hrani filtriranjem planktona iz vode, trebinjski speleolozi, koji su bili kod Petkovića, savjetovali su im da joj ne stavljaju hrane i uvjerili ih da ovako nesmetano može živjeti desetak dana.
"Ovo nije neobična pojava da se čovječja ribica pojavljuje na mjestima dostupnim ljudskom oku, ali malo je ko pronađe", kaže Dubravko Kurtović, član "Zelenih brda".