Dio bogate i burne istorije ovih krajeva ležao je dugih 150 decenija skriven u gustoj šumi laktaške opštine, tačnije na teritoriji sela Gornji Bakinci, kada je nedavno pronađena gradina s jednom od najstarijih ranohrišćanskih bazilika na ovim prostorima.
Kroz predivnu prirodu, prokrčenom blatnjavom stazom, kojom žitelji obližnjeg naselja odvoze drvo za ogrev, stiže se na obronke brda gdje je, sudeći po vođama ovog projekta, nekada sve vrvilo od ljudi. Koliko je ovo otkriće značajno i interesantno, svjedoči i činjenica da su pronađenu nekropolu došli da vide Stanislav Čađo, ministar unutrašnjih poslova RS, i Milovan Topolović, načelnik opštine Laktaši, koji su aktivno učestvovali u tom svojevrsnom času iz istorije.
"Iskopavanjem smo pronašli ranohrišćansku baziliku, koja se na osnovu sadašnjih nalaza može smjestiti u period od početka 4. do kraja 6. vijeka", pojasnio je Bojan Vojinović, arheolog i kustos Zavičajnog muzeja u Gradišci, i istakao da se radi o jednoj od najvećih ranohrišćanskih bazilika ikada pronađenih na teritoriji BiH.
Do senzacionalnog otkrića tim arheologa, na čelu sa Milanom Đurđevićem iz istog muzeja, došao je na insistiranje entuzijaste dr Nenada Kuzmića iz gore spomenutog kraja, koji je prateći trag u istorijskim spisima naišao na jedan zid gradine, koju u ovom kraju zovu još i grad Marije Tereze. Brzo smo se uvjerili smo da je riječ o bazilici zaista impozantnih dimenzija, duže od 40 metara. Radi se o trobrodnoj bazilici, u kojoj je prilikom iskopavanja oltarskog dijela nađena čak i episkopska stolica.
"To može samo da znači da je ovdje bio centar ili sjedište episkopije, najvjerovatnije rimske provincije Panonije Sekunde", objašnjava Vojinović i ističe da je pronađeno mnoštvo predmeta koji to potkrepljuju.
Naglašava da je crkva mogla da primi više od 1.000 ljudi, s obzirom da se radi o površini od 350 metara kvadratnih.
"To jasno upućuje na činjenicu da je ovo naselje bilo ogromno. Primjera radi, ova crkva je po dimenzijama dva, ako ne i tri puta veća od hrama Hrista Spasitelja u centru Banjaluke", objašnjava Vojinović.
Premda je iskopan i očišćen samo oltar ovog zdanja, duh prošlih vremena je uveliko prisutan na ovom mjestu, a pronađeno je pregršt detalja koji nagovještavaju da se radi o velikom otkriću o kojem će se tek pričati.
"Nađeni su i stubovi, njihovi bazmenti i kapiteli, te imposti stubova s latinskim natpisima. Pored episkopske stolice, nalazi se i postolje za časnu trpezu te svešteničke klupe", nabraja Vojinović, istovremeno pokazujući ostatke freski pronađenih prije nekoliko dana.
Navodi da je crkva u jednom momentu bila srušena, najvjerovatnije sredinom petog vijeka, a zatim ponovo obnovljena, kada su, pretpostavlja se, i nastale "svježe" otkrivene freske.
"Na impostu jednog stuba pronašli smo i dva imena: Konstantinus i Andreas, iznad kojih je krst. Postoji mogućnost da se radi o episkopima ili sveštenim licima koja su učestvovala na Salonitanskim saborima, koji su se održavali u Saloni, nekadašnjem sjedištu Dalmacije", priča Vojinović i dodaje da su pronašli novčiće iz doba Konstantina, Justinijana Prvog i Justinijana Drugog.
Grobnice
Bojan Vojinović ističe da bi u svrhu preciznog datovanja bilo najbolje kada bismo istražili grobnice u crkvi, koje očekuju da će naći u priprati ovog zdanja.
"Uzećemo uzorke kostiju koje bismo poslali na C-14 analizu u Kembridž i Lester, kao što smo do sada radili, a koja će nam pokazati grešku od 25 do 50 godina, i tada ćemo biti još sigurniji u period datovanja kome ova bazilika pripada", zaključuje on i kaže da su radovi na iskopavanju planirani do zime te da će na proljeće biti nastavljeno istraživanje većeg obima.